U Blatu na Korčuli, rodnom mjestu bl. Marije Propetoga, proslava njezina blagdana započela je jutarnjim euharistijskim slavljem u njezinu svetištu, a predslavio ga je vlč. Robert Jugović, župnik župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji u zajedništvu s o. Markom Bobašem, dominikancem iz Korčule. Uslavlju su, uz sestre Družbe Kćeri Milosrđa i nešto vjernika, u ime Caritasa dubrovačke biskupije sudjelovale ravnateljica Sanja Šanje i njezina zamjenica Marija Đurović.

Članovi ovoga Caritasa redovito hodočaste u Blato o blagdanu svoje zaštitnice bl. MarijePropetoga. U svojoj homiliji misnik je istaknuo blaženičine tri osobine: svoj uzor kršćanskoga života našlaje već u roditeljima, tragala je za biserjem koje je Bog sakrio u njezin život i pouzdano je vjerovalau Božju providnost toliko da se ničim nikada nije dala obeshrabriti. Poučnom pričom o dva brata koja su se posvađala i stolaru koji je između njihovih dvorišta napravio most, oslikao je blaženicu kao most između Boga i ljudi. Pozvao je i svakoga od nas da se upita: Jesam li spreman kao blaženica izgrađivati mostove između ljudi i između sebe i Boga?

Proslava blagdana nastavljena je prijepodnevnim euharistijskim slavljem u župnoj crkvi Svih svetih koje je predvodio don Josip Barišić, župnik župe sv. Nikole u Ćilipima.U koncelebraciji su bili don Frano Markić, župnik župe sv. Marije Magdalene u Putnikoviću, don Mario Karatović, župnik župe sv. Josipa u Vela Luci, vlč. Robert Jugović, župnik župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji i vlč. Marinko Prstec, svećenik varaždinske biskupije, a pjevao je zbor mladih »Stope«.

U poslijepodnevnim satima dubrovački biskup mons. Mate Uzinić blagoslovio je novouređenu dvoranu u župnoj kući, a u 18.30 su na Plokati izvedeni »Blatski tanac« i viteška igra »Kumpanjija«. Uslijedila je procesija s relikvijarom bl. Marije Propetoga iz svetišta do Plokateu kojoj su sudjelovali bratimi obiju blatskih bratovština, časne sestre Kćeri Milosrđa i dominikanke iz Korčule, ministranti, svećenici,mons.Mate Uzinići predvoditelj euharistijskoga slavlja mons. Petar Palić, biskup hvarsko-bračko-viški. Pjevao je veliki župni zbor pod vodstvom s. M. Juliane Beretić, a svirao je Frano Bosnić.

Donosimo propovijed mons. Palića u cijelosti:

1.U svojoj pobudnici »Radujte se i kličite« papa Franjo nam poručuje da o svetosti ne smijemo razmišljati kao o nečem dalekom i nedostižnom, nego da trebamo pogledati oko sebe i prepoznati one koji svoju svetost žive u svakodnevici. Slavimo danas blagdan bl. Marije Propetog Isusa. Želimo, učeći iz njezina života i nasljedujući njezin primjer, u svom svakodnevnom životu, u ponavljanju gesta i onoga što činimo spoznati Kristovo Kraljevstvo koje se ostvaruje i rasti u spoznaji Boga. Pomoć na tom putu nam je i Božja Riječ koju smo čuli.

2.Odlomak prvoga čitanja preuzet je iz knjige Izreka, koja je Izraelu posebno draga. To je zbroj devet zbirki izreka koje su, kao što znamo, povezane s mudrošću, koja u ovom slučaju nije ljudska mudrost, već se u svim tekstovima mudrosti otkriva pravi Bog od pravoga Boga: Isus Krist, mudrost Božja. Tekst nam otkriva ono što je istina za život, ne za smrt. Opis onoga što je dobro nalazi se na kraju knjige kao i pjesma o vrsnoj ženi. Autor, predstavljajući portret savršene, vrsne žene, koja je bezuvjetno predana poslu, domu, obitelji, vidi model predanosti i mudrosti koji moraju karakterizirati ne samo zaručnicu, nego i svakoga vjernika koji se drži životnog projekta Mudrosti. Ovaj odlomak opisuje kvalitete žene, koja je sposobna biti središte kuće, koja se brine o svojoj obitelji, koja konkretno ukazuje na Božji »strah«, odnosno u svakodnevnom životu obveza živi svoju vjeru. U njezinu liku je očita jasna biblijska antropologija, koja prevladava dualizam tijelo – duša i kontrast između rada i kontemplacije, između manualnog i intelektualnog zalaganja.

Rad se ne smatra zadaćom robova, kao što je to bio slučaj u staroj Grčkoj, već kao poslušnost Božjoj zapovijedi nad svakom ljudskom osobom. Stoga je dobro pokušati živjeti radeći vlastitim rukama, kao i želeći voditi brigu o spokojnoj i blagoslovljenoj obitelji, ne zaboravljajući one koji su u nepovoljnijem položaju, siromašne. U stvari, žena u knjizi Izreka se ne bavi samo obogaćivanjem svoga doma, već i ljubavlju prema potrebitima (20).

Završetak ovoga odlomka nije prezir prema tjelesnoj ljepoti, koju Sveto pismo cijeni kao znak Božjeslave, nego želi ukazati na još istinitije i trajnije vrijednosti: nutarnju ljepotu života koji se živi u strahu Božjem. Takva ljepota ne poznaje ni bore ni propadanje, naprotiv povećava Božju slavu i budi hvale kod sviju koji je sretnu.

3.Blažena Marija Propetog Isusa Petković je u svom životu ostvarila ideal vrsne žene. Danas su naše oči uprte u nju koja se napajala na izvoru Mudrosti. Napojena tom nebeskom mudrošću, krenula je ovim svijetom i svjedočila Očevo milosrđe, Kristovu ljubav koja se najjasnije očitovala u smrti na križu i snagu Duha Svetoga koja je bila očita u poslanju čitave Družbe.

Ne gledamo danas izvanjsku ljepotu Marije Propetoga. Pogled nam privlači ljepota njezina srca, njezine duše koja je živjela samo za Isusa i njegovo kraljevstvo. Iako je potjecala iz bogate obitelji, njezino srce je bilo zarobljeno ljubavlju prema siromasima, bolesnima, udovicama, zapuštenoj djeci i mladeži, umirućima koji su umirali bez posljednje utjehe. I dok bi Marija Petković slavila euharistiju i u suzama se borila otkrivajući svoje poslanje, čula bi u srcu glas: »Kćeri, žrtvuj se za mene! Vidiš li kako sam ja ljubio ljude? I krv sam svoju prolio za njih. Ostavio sam nebo i zatajio sebe došavši na tu zemlju da pokažem put i život ljudima.«Slušajući Učiteljevglas u svome srcu, nije oklijevala prihvatiti žrtvu, ostaviti sve i poći ovim svijetom i u konkretnim djelima ljubavi svjedočiti onu najuzvišeniju ljubav – ljubav Propetoga Krista.

4.U mudrom i iskusnom dubrovačkom biskupu Josipu Marčeliću imala je ne samo duhovnu i materijalnu podršku, nego ga je doživljavala i suutemeljiteljem Družbei tako nazivala. Biskup Marčelić joj je naredio, unatoč njezinu opiranju, da sama napiše Ustanove za novu redovničku družbu, koja će se pod imenom »Kćeri Milosrđa« roditi 4., odnosno 5. listopada 1920. godine redovničkim oblačenjem u Blatu, točno prije 100 godina. Žrtva, milosrđe, jednostavnost, odnosno poniznost i samozataja vidljivi su i prepoznatljivi znakovi nove Družbe. Bl. Marija Propetoga je na temelju vlastitog duhovnog i životnog iskustva znala da žrtva i milosrđe rađaju blagoslovom, a poniznost i samozataja novom snagom za vršenje djela ljubavi.Živimo u kulturi koja, nažalost, ne poznaje pojam žrtve ili ga ne prihvaća, ne želi čuti za njega. Žrtvovati sebe i svoj život za ideal, svrhu ili druge koristi smatra se nečim anakronim, izvan vremena. Najljepša dimenzija koju žrtva nosi je ljubav prema drugome. Ako žrtva, odnosno samozataja nije usmjerena na dobro drugih, na ljubav prema drugome, onda je takva žrtva bez ikakvoga smisla, ne donosi nikakvog ploda i postaje suprotnost ljubavi.

5.U Markovu evanđelju smo slušali o bogatom mladiću koji je pun entuzijazma. Iskreno je i teološki ispravno njegovo pitanje Gospodinu što mora učiniti da zasluži život vječni. Isus od njega traži da poštuje Mojsijeve propise, osobito one koji se koji se odnose na bližnjega, gotovo kao da želi naglasiti da bi za život s Bogom čovjek morao znati kako ga prepoznati u bratu. Isus ga iskreno zavoli i moli ga da ostavi sve kako bi pronašao Sve. U tom trenutku nestaje onog oduševljenog pogleda kod mladića. Odlazi tužan jer nema hrabrosti odvažiti se. Koliko puta i sami pravimo istu strašnu grešku! Nije glavno pitanje ovoga evanđeoskog odlomka debljina novčanika ili iznos na bankovnom računu, nego prioriteta perspektive. Zaista, Gospodin može ispuniti, već na ovoj zemlji, već u našem ljudskom iskustvu, našu želju za srećom. Ali da bismo to iskusili, moramo se odreći onoga za što pogrešno mislimo da je dragocjeno blago našega života. Gospodinov komentar je djelotvoran: pohlepa i posjedovanje mogu biti nepremostiva prepreku našem nasljedovanju Krista. Bojimo se napustiti ono malo što sigurno posjedujemo da bismo osvojili ono sve što sa sobom nosi nasljedovanje Krista. Gorka, ali istovremeno sjajna stranica današnjega Evanđelja koja još uvijek podsjeća na to da nas samo hrabrost i odvažnost mogu dovesti do toga da nađemo puninu koju tražimo. Isus tvrdi da je ta punina, koja proizlazi iz odvažnosti ostaviti sve, veća od najveće radosti koju možemo doživjeti.

6.Nasljedovanje Isusa Krista nije nametanje, herojski čin koji namećemo sebi, romantična i nepristupačna duhovna ludost. Bogati mladić živio je svoju vjeru s uvjerenjem, pažljivo je obdržavao propise, od djetinjstva je njegovao svoju dušu. Isus traži da napusti upravo ovu jasnu i uglađenu sliku o Bogu i sebi. Ponudio mu je da prestane razumijevati duhovni život kao zaslugu, da ne gleda svako jutro sebe da bi vidio koliko je dobar, da ne računa na ljudsko bogatstvo koje mu je omogućilo dobar životni standard. Mladić to ne može, a Gospodin je koji put tako zahtjevan! Pa ipak, ono što Isus obećava vraća, vraća sto puta više.Danas pokušavamo otkriti taj Gospodinov pogled ljubavi na svakome od nas. Naravno: pratimo ga, volimo ga, trudimo se biti vjerni njemu, također se trudimo živjeti avanturu evanđelja. Ali taj Isusov pogled nas poziva na odvažnost, na rizik, ići dalje, vjerovati.

7.Blažena Marija Propetog Isusa imala je odvažnosti i hrabrosti ostaviti sve da bi pronašla sve u Kristu. Ostavila je bogatstvo ovoga svijeta, ali je zauzvrat dobila stotine svojih sestara koje na različitim kontinentima do danas svjedoče ljepotu i bogatstvo povjerenja u Božju providnost, njegovo milosrđe i ljubav.U svojoj oporuci,šest godina prije smrti, zapisalaje: »Ljubite beskrajno preslatkog svoga Gospodina Isusa Krista, za njega samo sve radite i svoj život u djelima milosrđa i ljubavi utrošite… Za njega živite i umrite. Hajte po svijetu i širite kraljevstvo njegove ljubavi.« Budući da je sama tako živjela, mogla je to tražiti i od svojih sestara. A snaga joj je bio Isus Krist, koga je u euharistijskom kruhu primala da je»čuva i hrani svojim presvetim tijelom i krvlju«.I nas će Isus uskoro nahraniti svojim presvetim tijelom i krvlju svojom. Molimo ga da nam, po blaženičinu zagovoru i primjeru, daruje snagu kako bismo ga mogli u svom svakodnevnom životu nasljedovati i poput nje svjedočiti u svijetu u kojemu živimo njegovo milosrđe i njegovu ljubav. Amen.

Nakon završnoga blagoslova u procesiji s bratimima, časnim sestrama, ministrantima, svećenicima i biskupima u blaženičino je svetišteprenesen njezin relikvijari položen na oltar, čime je završena i ovogodišnja proslava njezina blagdana kao lijepo duhovno slavlje, iako nešto skromnije zbog pandemije uzrokovane koronavirusom.

M. Jasminka Gašparović, promicateljica kauze

                                                                                                                                                                      

Pin It