(Razmišljanje za 7. uskrsnu nedjelju)

Obično mislimo da je Isus onaj koji propovijeda i čini čudesa. Zaboravljamo Njegovu veoma važnu karakteristiku, Isus je onaj koji u raznim prigodama moli, On je prije molitelj, nego  propovjednik i čudotvorac. Tako u današnjem evanđelju susrećemo Isusa koji samo malo vremena prije  smrtne osude moli, to je prvi dio Isusove molitve, koju možemo slobodno nazvati oproštajnom. U njoj je sadržana Isusova oporuka.

Bit te oporuke jest da upoznamo Boga. Upoznati Boga znači osloboditi se krivih slika o Njemu. Mnogi nažalost u svom razmišljanju o Bogu ostaju na onim slikama iz djetinjstva: Boga starca s dugom bijelom bradom, koji čeka iza ugla poput nekog policajca ili redara da pribilježi naše pogrješke…

Isus Boga naziva Ocem. Upravo u toj riječi krije se bit Božjeg poznavanja, nad riječi otac mogli bismo nadugo razmišljati…Isus najprije moli za sebe, zatim za svoje učenike, te za vjernike. Malo nas buni dio Isusove molitve u kojoj moli samo za uži krug. U svojoj molitvi očito Isus vidi budućnost njegovih učenika i nasljedovatelja.  Isus se nije zavaravao, jasno vidi svu muku kroz kršćansku povijest i zato moli za svoje djelo, za one koji povjerovaše. Vjerovati znači biti konstantno u iskušenjima!

Zna Isus da je u svemu najvažnije samo jedno, odnos s Ocem nebeskim, jedinstvo s Njim u koje ulazimo preko Krista koji nam ga je objavio. Doživjeti Boga kao Oca znači imati siguran životni pravac. Zanimljivo je to da se svakim danom povećava broj onih koji kažu da ne vjeruju u Boga, ali unatoč toga ljudi nikako da prestanu raspravljati o Njemu!

Pogled na kršćansku povijest je duga šetnja vremenima protivljenja, progona i neshvaćanja Isusovih učenika. Tko bi mogao točno nabrojiti sve neprijatelje koliko ih je udaralo na Kristove nasljedovatelje. Ne znaš jesu li gori oni s kopljem, metkom ili toliki koji su iskrivljivali Isusov nauk sve do danas. Svakako možemo reći da živimo u vremenima koja su možda kroz kršćansku povijest najpogubnija za one koji vjeruju. Čovjek ostaje kronično gladan istine o Bogu, ali svijet svojim modernim metodama, ne niječući danas toliko Boga, nastoji svojim konzumerističkim metodama  preusmjeriti vjerničko traganje.

Mi zaboravljamo da programi koje nude ljudi, mogu zaokupiti samo ono naše izvanjsko, a srce ostavljaju praznim. To je upravo strašno stanje u kojem se nalazi današnji čovjek. Kako ga okarakterizirati? Ispraznost i besmisao koja je prouzrokovana tolikim ponudama iluzija i ovozemaljskih laži, koje se očituju uvijek iznova novim sredstvima zavođenja. Slično kao kod male djece, jadni roditelji uvijek iznova dovlače nove igračke za djecu, a oni ostaju sve nezadovoljniji jer se na tržištu pojavljuju uvijek nove i skuplje zabave. Isto je tako i s nama, svijet svojim ispraznim ponudama tjera čovjeka u trku za maglom ili dugom.

Bez poznavanja Oca nebeskog, svijet ostaje jedan veliki skup neurotika jer ne poznajemo svoj smisao i svrhu!

                                                                                                       Don Josip Galić, župnik

Pin It