Današnje evanđelje na poseban način zrcali božanskim autorstvom. Ove riječi poziva na praštanje nije mogao domisliti i izgovoriti smrtni čovjek. Zato jer čovjekova misao i djelovanje idu iz suprotnog pravca.

Kako li se Petar u svom postavljenom pitanju smatrao velikodušnim pokazujući toleranciju i spremnost opraštanja bratu, sedam puta! Zar je Isuse malo sedam puta?  

Isus mu daje odgovor na postavljeno pitanje, množi sedam skučenih Petrovih, sa sedamdeset svojih velikodušnih. Po tom računu ispada da bismo trebali oprostiti četiristo dvadeset puta.

Zamislimo, a što je malo vjerojatno, da ipak netko i uspije jednoj te istoj osobi oprostiti baš toliko puta, bi li ispunio Isusovu zapovijed? Ne!

Oprost je za Isusa bezgraničan, zapravo to nema veze s matematikom, brojem i metrom, nego sa stanjem našeg srca. Naše srce je upravo konstruirano za ljubav, mržnja ga razara, rastače poput kiseline gaseći svaki osjećaj za radost i zadovoljstvo. Zato što mržnja nema moć kreacije, slobode, nju ima samo ljubav. Sveti Augustin veli: “Tko mrzi njemu je tamnica srce njegovo“. Posljedica mržnje jest otuđenje od sebe i drugih, što vodi u samoću i agresivnost. Mržnja nije samo osjećaj i emocija - ona je devijacija uma i psihe, put ka bolesti.

Isusova zapovijed je ljubav, ne mržnja, ne možemo i ne smijemo u niukom slučaju biti ni neutralni. Nije uvijek lako opraštati na prvu, to je proces. Ne zaboravimo plodovi su praštanja veliki. U ispričanoj prispodobi o sluzi i gospodaru koji mu na zamolbu prašta deset tisuća talenata duga, (nevjerojatna cifra, godišnji prihod kraljeva dvora u to vrijeme je bio 900 talenata) i o istom sluzi koji domalo zbog samo sto denara uhvati za vrat svoga dužnika, upravo je slika i nas koji molimo milost oproštenja i nas koji u isto vrijeme nerado praštamo.

U Očenašu molimo: “Oprosti nama duge naše kako i mi opraštamo dužnicima našima“. Ova molbenica  u isto vrijeme postaje naš oprost, spas ili naša osuda!

Mudri Sirah poznajući stanje čovjekovo i potrebu čovjeka i piše:

“Mržnja i srdžba jednako su gnusne i grješan ih čovjek obje nosi u sebi. Tko se osvećuje njemu se Gospod osvećuje i dobro pazi na grijehe njegove. Oprosti nepravdu svojem bližnjem, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti“.  

Dijagnoza jasna, ali i terapija.

Mnogi su uspjeli u tom projektu. Padaju mi napamet riječi blaženog Miroslava Bulešića:

 „Oprost je moja osveta“.  Praštanje je božanski čin.  Jedini istinski put ka sreći jest put oprosta.

Osveti se ljubavlju  i  zadobit ćeš ljubav!

                                                                                                                Don Josip Galić

Pin It