Nakon tri nedjelje provedene s gospodarom u vinogradu, evo nas ove nedjelje na svadbenoj gozbi. Ne zna se koja nam je prigoda draža, vinograd ili gozba.

Jedno i drugo mjesto obiluje plodovima i bratskim druženjem. Upravo poradi ovakvog stila, svakodnevnog govora i svagdanjih prigoda, naš Gospodin Isus je nenadmašiv u svom jednostavnom iznošenju božanske poruke. Svojim prispodobama gađa u srž života, životnih potreba i stanja. On nas ne ostavlja u sumnji, uvijek je jasan do kraja. Nikad ne ostavlja mjesta dvostrukim mjerilima.

U ovonedjeljnoj prispodobi, Otac priređuje svadbeno slavlje svome sinu i želi da se dvorana popuni gostima. Poziva na svadbu, mnogi ga odbijaju, ispričavajući se, navodeći neke nebitne razloge u toj situaciji. Znaš li kako je to? Uvreda je to i poniženje veliko! Gospodar koji pozivana gozbu jest Bog koji nas poziva u svoje kraljevstvo nebesko. Najprije poziva židovski narod,  koji se pokazao nedostojnim, te kasnije poziva ostale narode.

U ovoj prispodobi je opisano duhovno stanje upravo nas današnjih vjernika, ravnodušnost. To je užasna dijagnoza koja nam pokazuje da nam nedostaje životni žar i motiv. „Ravnodušnost je paraliza duše, prijevremena smrt“ (Čehov). O ovom zlu modernog vremena i njezinim uzrocima trebalo bi mnoštvo govora i pisanja. Koliko je ravnodušnost opasna i učinkovita na putu propasti  najbolje govori sljedeća priča:

Jednom je đavao odlučio prodati sve alate iz svog arsenala. Kolekcija alata je bila impresivna: blistavi bodež zavisti, pila gnjeva, klješta pohlepe, otrovne strijele pohote i požude. Bilo je tu i alata straha, gordosti, mržnje, i na svima se nalazio papirić s nazivom i cijenom. Odvojen od svih ostalih alata nalazio se malen i neugledan drveni klin, na kome je pisalo RAVNODUŠNOST. Cijena ovog alata bila je veća od svih ostalih zajedno. Neki prolaznik upita đavla zbog čega je tako skupocjen čudni klin. „Cijenim ga više od svega“, odgovorio je đavao, „jer je to jedini instrument u mom arsenalu na koji se mogu osloniti kada svi zakažu. Ako mi uspije zabiti ovaj klin u čovjekovu glavu, on mi otvara vrata za sve ostale instrumente“.

U drugom dijelu prispodobe koja, kako rekoh, govori o ravnodušnosti nekih pozvanih, radnja kao da se zahuktava u svom vrhuncu. Na filmu bi u ovom dijelu svirala glazba teških i burnih nota. Kako veli prispodoba dvorana se ipak popunila na uporni očev poziv. Govor koji slijedi o čovjeku bez svadbenog odijela jest govor o onoj velikoj istini da je mnogo pozvanih, ali malo izabranih. Svatko osobno odlučuje o svom sudjelovanju na Božjoj gozbi. Svi smo pozvani i mali i veliki, i zli i dobri. To se zove Božja milost. To je upravo ljepota Božjeg kraljevstva. Iako se ulazak događa po Božjoj milosti, to ne znači da za ulazak ne postoje pravila. Lijenost i ravnodušnost nije prihvatljiva za ulazak u kraljevstvo nebesko. Svatovsko ruho u ovom slučaju je simbol ljudskog srca koje iziskuje promjenu života: „Vi ste sveti i ljubljeni Božji izabranici. Obucite se stoga u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost i strpljivost. Podnosite nedostatke drugih i praštajte onima kojima imate što zamjeriti. Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi opraštajte drugima. A najvažnije je: obucite se u ljubav! Ona nas veže u savršeni sklad“ (Kol 3, 12-14).

Iako Bog poziva sve, promatrajući završetak današnjeg evanđelja kao  i mnoga druga mjesta u Svetom pismu svi se ljudi neće spasiti: „Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškološci, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači ni razbojnici neće baštiniti Kraljevstva Božjega. To evo bijahu neki od vas, ali oprali ste se, ali posvetili ste se, ali opravdali ste se u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega. ( 1 Kor 6, 9-11).

Današnje evanđelje je veoma važna tema nad kojom bismo se svi trebali zamisliti. Sve što je Isus govorio i činio je iz jednog jedinog razloga - poziva u kraljevstvo Božje. Mi ljudi modernog doba, koje u svojoj relativnosti i laksnosti sve pojednostavljuje i izjednačuje, možemo lako previdjeti poruku današnjeg evanđelja.

To je poziv za koji je potreban odaziv koji se zrcali u promjeni našeg srca.

                                                                                                                     Don Josip Galić

Pin It