Mudro je i korisno što je sveti otac papa Franjo u rujnu 2019. godine proglasio Nedjelju riječi Božje. Ništa se novo ne uvodi ovom trećom nedjeljom kroz godinu, želi se samo naglasiti važnost Božje riječi u našem vjerničkom životu. Mnogi nažalost vjernici pa i oni koji dolaze redovno u crkvu ne poznaju Sveto pismo. Ono je smjerokaz kroz život, odgovor na naša pitanja i uteg naših životnih želja.

Bez Božje objavljene riječi mi ne znamo ni tko smo, ni otkuda, ni kamo idemo. Tokom cijele ljudske povijesti do danas, čemu smo i sami svjedoci, toliko je puta devalvirala ljudska riječ. Ona je odvela tolike na životne stranputice. Ljudska lažna obećanja su mnoge uljuljale i uspavale u lažni san o ljudskom uspjehu, sreći i prosperitetu bez Boga, ističući toliko puta samo vrijednost ljudskog razuma i ljudskih sposobnosti. U svojoj svakodnevnici svi mi poznamo tolike inteligentne i sposobne ljude, ali nisu uspjeli u životnom ostvarenju. Kako mogu uspjeti ako ne usvojim temeljne životne lekcije. Sveto pismo nas upravo uči osnovnim i važnim činjenicama života bez kojih ne možemo naprijed. Laž nikad ne gradi, nego istina, laž nikad ne oslobađa nego zarobljuje. Prva svetopisamska istina nas uči da je Bog stvoritelj, a da smo mi stvorenje, koje nije beznačajno, važni smo, ali samo smo tu kao produžena Božja ruka. Toliko je upravo patnje u svijetu proizašlo od oholog ljudskog srca, koje uporno želi svojim projektima zauzeti mjesto samoga Boga. Bez ove životne lekcije ne možemo zauzeti pravo startno mjesto i pravac svoga djelovanja. Kako se ostvariti u svijetu ne poznajući lekciju ljudske prolaznosti? Da zemlja nije cilj, nego samo prijelaz, izlet. Nisam samo tijelo nego besmrtna duša! Hrani se, vozi, putuj, gradi ali ne zaboravi da je sve to uzalud ako dušu ne hraniš.

Mi kao vjernici znamo da je objava Božja zapisana u Svetom pismu i da mimo Svetoga pisma nismo dužni slušati nikakve poruke iz privatnih objava koje nam stižu s raznih strana svijeta. Pod velom tobožnjih privatnih objava pojedinih vidioca i sanjara. Mimo Svetog pisma sve je nepotrebno, što će ti brate i sestro marmelada ljudskih naklapanja kad imaš svetopisamski med.

U Bibliji susrećemo i prepoznajemo mnoge situacije i osobe koje su nama nalik. Ona nam govori o čovjekovu traganju, usponima, padovima i grijehu. Sjetimo se Jone, Abrahama,  Mojsija, koji zbog grijeha i neposluha nije ušao u zemlju obećanja, Petra i mnogih drugih. Biblija govori i o Božjem Milosrđu-novim počecima. Kroz sve ljudske, biblijske situacije provlači se nit Božje brige i ljubavi za čovjeka, a to je ljepota Biblijske objave.

Današnje vrijeme u kojem živimo preslik je pojedinih Biblijskih vremena u kojima je bilo toliko puta duhovnih pomutnja, nejasnoća, sinkretizam, zaborava Boga…Nakon čega je uvijek slijedila slikovito rečeno ruševina babilonske kule.

Svjedoci smo danas tako očitog sloma Zapadne civilizacije, koju ne može više ozdraviti ni spasiti, niti jedan parlament, niti jedna ljudska uredba. Zašto? Zato što smo isprevrtali moralne principe. Ljudske uredbe smo postavili iznad Božjih! Biblija upozorava sinove kako onog tako i našeg vremena: „Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko čine slatkim, a slatko gorkim!“ (Iz 5,20).

 To je upravo prava dijagnoza našeg vremena, a Sveto pismo je spasonosni lijek!

                                                                             Don Josip Galić, župnik bjelopoljski

Pin It