Mk 1, 21-28 

Slušajući i čitajući evanđelje uvijek iznova imamo osjećaj da su to riječi uvijek nove i drugačije od ljudskih ponuda i riječi. Iako se radi o novosti  ponude, kakvu nitko ne nudi kroz svu ljudsku povijest, uvijek kako u onim vremenima, tako i danas susrećemo se s opozicijom Božje riječi: “ Što ti Isuse imaš s nama“?

Kao vjernici postavimo kontra pitanje zlu koje progovara u svijetu:“ Što ti imaš svijete više ponuditi, zar nisu tvoje fraze i ponude postale odveć providne“? Sve se čini kako bi se čovjek zarobio. Čovjek iz današnjeg evanđelja bio je pod vlasti nečistoga, u okovima vlastitoga grijeha, prošlosti, prisila, jednostavno rečeno on nije bio svoj jer je bio rob. Opsjednutost se danas očituje u mnogim oblicima: droga, seks, kocka, opijati…Grijeh od čovjeka uvijek čini tuđinca u vlastitoj kući. S čovjekom robom se lako manipulira. Sve je oko nas postao propagandni program. Ne postoji niti jedan kutak zemlje koji je slobodan od ove pošasti. Sve se oduzima od čovjekova dostojanstva te ga čini nesposobnim u ljudskosti, roditeljstvu, obitelji, svećeništvu. Sva propaganda ide u smjeru uništavanja i ismijavanja životnih vrjednota. Kad god se želi ponuditi sloboda javlja se onaj isti glas zloga: “Što Isus, što Crkva imaju s nama, ja sam gospodar svoga života i tijela…“

Učili smo svi iz povijesti kako je bio strašan robovlasnički sistem, pojavio se još u vremenima starih Sumerana, Egipćana, Grka, Rimljana….. U 15. stoljeću počela se i u Europi razvijati velika trgovina robljem, zarađivao se velik novac trgovinom ljudi. Iako je danas trgovina robljem strogo zabranjena, ona još uvijek postoji u mnogim dijelovima svijeta. Procjenjuje se da danas u svijetu ima oko 30 milijuna ljudi u ropskom položaju.  Dio se odnosi na prostituciju, a dio na prisilni rad. Strašan je to i velik broj! Eto iako postoje još uvijek robovi u klasičnom smislu, danas malo tko govori o onom još pogubnijem i mnogo brojnijem duhovnom ropstvu. Isus je upravo došao radi toga, da nas oslobodi od najstrašnijeg robovanja na svijetu, robovanja grijehu. Tužno je da nismo ni svjesni tog svog žalosnog stanja. Zaljubljenici utamničenosti, koja se nažalost danas najčešće prikriva tzv. slobodom i nekakvim osobnim pravima. Pjesnik bi to ispjevao: „Tek onda si rob kad ljubiš petu koja te gazi“. (F. Mažuranić)

Brate i sestro, zastanimo i pogledajmo u svijet oko sebe, u svijet svoje savjesti i vidjet ćemo da smo zapravo svi u jednom velikom tamnom i zamazanom zatvoru. Uvjeravajući sami sebe  kako nam je dobro. Prepoznajemo li više sami sebe, ne samo sebe, nego svoje bližnje, kao i cjelokupno društvo? Mi nesvjesno sa svojim neprijateljem sklapamo savez. Evanđelje je upravo poziv na slobodu, borci smo, a ne robovi. Što će nam lanci, što će nam povodanj, čovjek si, a ne pas. Kod nas se naveliko govori o potrebi društvene reforme, izbornog zakona… Priznam potrebne su društvene promjene na svim razinama, ali ne zaboravimo da se promjene u društvu događaju samo promjenom našeg srca, koje mora biti slobodno. Uzaludni su zakoni i reforme ako ne poznajemo istinskog zakonodavca i reformatora, sve ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Ključ naših okova ima Isus, dopustimo mu da otvori vrata naše tamnice. Bez toga nema obnove, sve postaje samo jedna nova velika obmana.

                                                                                                Don Josip Galić, župnik

Pin It