Promotrimo li vrijeme u kojem trenutno živimo, ne možemo zanijekati da je ovo vrijeme opće nesigurnosti, vrijeme u kojem su mnoge stvari iz svijeta politike, medicine, ekonomije izašle na vidjelo.

Rekao bih ovo je vrijeme ogoljenih ljudskih ideja i djela. Nakon ove analize možda bi bilo najbolje postaviti pitanje: „A što sad“?

Za vjernika nema dileme jer vjernikov pogled na svijet je sasvim drugačiji od onog materijalističkog i ateističkog. Naša vjernička očekivanja i nada idu dalje od pozemaljštine! Vjera nas uči da je svijet prolaz, da smo sami po sebi besmisleni i da naš smisao dolazi izvan nas. Korizma je sveto vrijeme u kojem razmišljamo o istini svoga života. Čistom srijedom započima korizmena obnova. Svećenik nas je posipao pepelom izgovarajući riječi: “Prah si i u prah ćeš se vratiti“. To je prava istina o nama. Ne bježi od te istine jer nasuprot nje stoji iluzija koja je opasno stanje. U svijetu iluzije caruje laž, a laž ne oslobađa ona zarobljuje i sputava. Zato smo tako bespomoćni, nama treba istina, zato je ovo vrijeme blagoslovljeno. Nema sigurnosti, ne varaj se, zemlja je varljiva i zamamna. Na teškom i napornom životnom putu malo pomalo sve se gubi. Kao da su naši koferi napukli i iz njih u hodu ispada sve ono što smo grozničavo sakupili i grabili. Ne samo imanje, nego zdravlje, mladost, snovi. Što više odmičemo na životnom putu sve smo više ogoljeni. Zapravo prava istina jest da se na zadnju postaju dolazi gol, isto onakav kakav si se i pojavio na startu. Mudar čovjek želi istinu, a ona nije samo tek neka mala riječ, ta riječ nije nešto, nego Netko, velikim slovom! Netko imenom Isus koji nas upozorava na prolaznost, daje obećanje Nebeskog kraljevstva i upozorava na prepreke na tom putu.

Ove prve korizmene nedjelje, susrećemo Isusa na neobičnom mjestu, u pustinji i u neobičnom društvu.  Isus dopušta sotoni da mu se približi. Ovdje sotona nije nikakva mlitava odsutnost dobra. Sotona nastupa inteligentno, on citira Sveto pismo, razmeće se velikim obećanjima, upravo onim na koje su ljudi najslabiji. Cilj mu je odvratiti Isusa od otkupiteljskog plana i ljude ostaviti u vlastitoj moći.

Isusov  boravak u pustinji jest primjer i opomena da se zlo jedino može pobijediti duhovnom atletikom: molitvom, pokorom i postom. Kad je govor o grijehu mnogi odmah na prvu znaju reći: “…ja nemam grijeha“ ili: “Nisam ubio, nisam robio, nisam palio, ne znam što bih rekao…“. Brzopleta je to i površna konstatacija. Vidiš kako đavao zna u pravi trenutak šapnuti riječi samozavaravanja. Ne zaboravimo da je grijeh slojevit: grijeh riječju, djelom i propustom. Možda nisi ubio puškom ali ne reci da nikad, ama baš nikad nisi ubio riječju, prezirom, ili zlom željom? Možda nikad nisi upalio tuđu kuću ali ne reci da nisi gorio strašću, zavišću ili ljubomorom? Zar nikad nisi propustio vršiti svoje dužnosti (grijeh propusta). Brate i sestro, zar ne vidiš pakao i posljedice grijeha propusta na sve strane svijeta i u svim zvanjima. Zbog grijeha propusta pate muškarci i žene u braku, na poslu, u svim sferama društva. Cijeli život drugi za tebe podmeće leđa i ti kažeš nemam grijeha!

Eto, zato je ovaj korizmeni hod, divna prilika za novi početak. Ljepota života se sastoji u novim početcima, od bijede padova, preko radosti ponovnog podizanja. Korizma je naša pustinja u kojoj osluškujemo svoju stvarnost, svoje pravo stanje. Bez Isusa je nemoguće uspostaviti našu duhovnu dijagnozu, nemoguće je krenuti dalje i biti novi čovjek.

                                                                                                         Don Josip Galić, župnik

Pin It