Sveci su nam primjer kako se ostvaruju Božji ideali u svijetu. Naše razmišljanje o svetom Josipu započinje od njegova imena i poslanja.

Ime Josip dolazi od hebrejske riječi „Josef“ što znači “Bog dodaje, poveća“ ili „Bog daje više“. Prema Evanđeljima, bio je iz Davidove kraljevske dinastije. Isus je po njemu postao Davidov potomak.

Sveti Josip je zaručnik Blažene Djevice Marije i Isusov zemaljski hranitelj. Josipovo očinstvo ne dolazi po Isusovu biološkom začeću nego po prihvaćanju. U Evanđeljima je Isus četiri puta nazvan Sinom Josipovim. Po mišljenju njegovih suvremenika Josip je bio zakonski Isusov Otac, ali u Evanđeljima je otac po Duhu Svetom.

Karakteristika i osobina ovoga sveca jest šutnja, jer evanđelja ne prenose niti jednu riječ koju je on izgovorio. Zato neka prvi primjer u nasljedovanju svetog Josipa bude  šutnja. Kako je često puta u našim odnosima potrebna šutnja. Živimo u vremenu silnog govorenja, buke i savjetnika a djela izostaju na sve strane. Sveti je Josip aktualan jer je upoznao vrijednost šutnje. Nije bio čovjek riječi, nego čovjek djela i rada, svjedok. Zato je i dobio uz prvotni blagdan 19. ožujka i blagdan 1. svibnja, Sv. Josip radnik.

Razmišljajući o svetom Josipu pred nama se otvara tema očinstva. Današnje moderno očinstvo na našim „prozapadnim“ stranama je u jednoj velikoj krizi, bar u posljednjih 100 godina. Veliki dio očeva pogubio je pravu sliku svoje uloge. Tako je velika rijetkost vidjeti oca koji iskreno i strpljivo razgovara sa svojom djecom, da mu se djeca otvaraju i povjeravaju. Rijetkost je vidjeti tatu na roditeljskom sastanku, ili u kupovini s djecom, oca koji vodi djecu u crkvu, oca koji moli pred svojom djecom. Iako su mnogi očevi oni koji se trude da zarade i priskrbe materijalno, oni nažalost u većini nakon te njihove uloge, doslovno bježe u lokalne birtije, kladionice, utakmice, lovstvo…

Mnoštvo je mjesta u Svetom pismu koja govore o temi i ulozi muževa-očeva.

Muž je onaj koji u braku i obitelji pruža sigurnost, on je vođa, pribavlja sve za življenje, primjer je Božjeg srca, primjer je Božje suverenosti, te je zastupnik i borac.

Otac je onaj koji svojom blizinom unositi emocionalnu stabilnost kod svoje djece. Izbivanje iz obitelji ozbiljan je problem u odgoju djece „Očevi ne ogorčujte svoju djecu, da ne postanu malodušna“ (Kol 3,21). Nije li kod velikog broja današnjih mladih stanje nesigurnosti, neodlučnosti i labilnosti, koja se očituje u životnom nesnalaženju, upravo rezultat loše očinske figure. Tu bi nam psihologija mogla pričati danima!

Sveti Josip je primjer vršenja Božje volje, koja se očitovala u njegovoj pravednost i vjernosti. Stavljao je ispred sebe Mariju i malog Isusa. Zar to nije istinski put kako se ostvaruje jedan otac. Pravi otac svoje prohtjeve treba podrediti potrebama obitelji. Bez pravednosti i vjernosti otac obitelj vodi u propast. Čineći suprugu i djecu emocionalnim bogaljima. Kolika li je to oče odgovornost! Ako je otac stabilan imat ćemo manje mladih s iritabilnim ponašanjem, gubitkom životnog interesa i osjećaja niže vrijednosti. Shvati tata da si svećenik u svojoj obitelji i da imaš sveti očinski poziv!

Svaki otac bi trebao imati na pameti da njegovo dijete jednoga dana neće slijediti njegove riječi –savjete, već očinski primjer. „Dijete neće pronaći oca u Bogu, sve dok u svom ocu ne vidi komadić Boga“ (Austin Sorenson). Sveti Josip je ispunio svoju misiju iz jednog jedinog razloga, nadahnjivao se na očinstvu Oca nebeskoga. Onako kako mu i ime znači, sigurno je jedno, za svaki naš ulog i davanje „Bog dodaje više“.

        Dok molimo zagovor svetog Josipa za naše očeve i naše obitelji, izrecimo i svoju zahvalnost Bogu za naše očeve koji su uspjeli ugraditi Boga i sebe u naše živote!

                                                                                            Don Josip Galić, župnik bjelopoljski

 

 

Pin It