Samo ime Cvjetnica dolazi od uvodnoga slavlja današnje nedjelje, po cvijeću. Naziv je jednostavno nastao po običaju blagoslivljanja cvijeća, maslinovih i palminih grančica. U nekim krajevima Hrvatske, gdje nema palmi ni maslinovih grančica, nose se neke druge vrste bilja, što je posve razumljivo.

(Razmišljanje 5.korizmene nedjelje)

Isusa redovito susrećemo u različitim životnim situacijama, smjenjuju se tako razni likovi oko njega. Njemu poznati i nepoznati ljudi, elita politička i vjerska, ljudska bijeda, pravedni i grešni ali ovi grešni na prvom mjestu, to mu je uža subspecijalnost.

U ovoj novonastaloj „korona“ situaciji, život ide u nekom drugom, za nas nepredvidivom pravcu. Nije li upravo takav život? Pa valjda takva životna datost i okolnost nama vjernicima ne bi trebala biti nikakvo iznenađenje. Isus nas u evanđeljima na više mjesta upozorava na nesigurnost ovoga svijeta, na primjer: budni budite i u svako doba molite (Lk 21,36)…

( 4. korizmena nedjelja)

Evanđeoski nas tekstovi vode kroz razne situacije Isusova života. Isus uvijek iznova svojim postupcima oduševljava, pokazuje da ne pripada samo jednoj grupi ljudi, nijednom nacionalnom, staleškom, spolnom ili generacijskom krugu. Svojim rušilačkim barijerama-međama u koje se ljudi uporno zatvaraju, On dolazi uvijek iznova kao ljubav.

3. korizmena nedjelja

Oduvijek su bunari, zdenci i česme bili mjesta susreta. Tu su se sklapala prijateljstva pa i brakovi. Susret Isusa i Samarijanke na zdencu, na prvu nas jasno asocira na fizičku žeđ i vodu. Na trenutak se zaustavimo kod čuda vode u našem životu. Zaboravljamo kako bez nje nema života, ona nema alternativu!

Na početku korizmenoga hoda Crkva pred nas stavlja veličanstveno Evanđelje po Mateju: “U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice, a haljine mu postadoše bijele kao svijetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime.