Osvrnemo li se oko sebe, danas i unatrag kroz povijest, primijetiti ćemo da se evanđeoska epizoda između sotone i Isusa ponavlja uvijek iznova: “Ako si Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh.” Isus na ovo prevažno životno iskušenje odgovara kratko i jasno: “Ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta.” (Mt 4,4).

Isus je znao pozvati svoje učenike: “Dođite na samotno mjesto te se malo odmorite” (Mk 6,31). Nije ovo bio samo poziv na tjelesni odmor, nego na duhovnu okrepu, odmor u osami daleko od gužve, mase i buke, dalje od onoga svagdanjeg i od ljudskih mjerila. Biti u svijetu, ali znati pobjeći u osamu jedan je od aspekata korizme.

Draga braćo i sestre!

Slaveći blagdan Presvetoga Srca Isusova zagledani smo u Isusov lik s istaknutim srcem na grudima. Ovo nije razmišljanje o srcu – vitalnom organu, mišiću koji pumpa i razgoni krv po našemu tijelu. Srce u biblijskom smislu označava našu dušu, mjesto gdje prebivaju naši osjećaji i želje… Biblija spominje srce 300 puta. Za nas srce predstavlja ljubav. Govor o ljubavi vodi nas u samu tajnu Boga. On je patentirao ljubav, zato je ona božanskoga porijekla i samo je u Bogu čista i nesebična.