(Razmišljanje za 5. uskrsnu nedjelju)

Nama je neshvatljivo što Isus u svom poslanju računa sa slabim i grješnim ljudima. On ne poziva sposobne, nego osposobljuje pozvane. Uz naglog Petra, sumnjivog Tomu, osvetoljubljivu braću Ivana i Jakova koje i sam Isus nazva „sinovi ognja“, u današnjem evanđelju susrećemo naivnog Filipa. Njegova se naivnost očituje najprije u tome što prekida Isusa u njegovu govoru dok je tumačio svoj odnos s Ocem nebeskim. U tome prekidu Filip izriče neshvatljivu molbu: „Gospodine, pokaži nam Oca…“ Čuj, pokaži nam Oca!? Filipe, jesi li svjestan što tražiš?

     (Razmišljanje za 4. uskrsnu nedjelju)

Četvrta uskrsna nedjelja je posvećena razmišljanju o Dobrom Pastiru. U svome genijalnom i nezaobilaznom stilu djelovanja i govorenja naš Gospodin Isus nadilazi svoje suvremenike i ljude kroz svu ljudsku povijest.

Isusovi učenici su doista teško podnijeli događaje Velikoga petka. Nastalo je ozračje straha, razočaranja i bijega. U današnjem Evanđelju susrećemo se upravo s dvojicom učenika koji iz Jeruzalema idu u Emaus. Vrlo vjerojatno se nakon životnoga brodoloma vraćaju kući. Bit ovoga početnog hoda jest razočaranje.

(Razmišljanje druge uskrsne nedjelje)

Jednom su pitali jednog pisca (M.S.) što je u životu najljepše? On je odgovorio: „Želja brate, želja!“ Na prvu mi se svidio ovaj odgovor.

Koliko puta se naša kršćanska vjera htjela prikazati kao neko mračnjaštvo i utočište slabića i kukavica. Dva važna događaja ruše takve stereotipe o vjernicima kršćanima. Veliki petak je nezaobilazna točka vjerničkoga života do Uskrsa. Upravo nam taj dan boli kazuje da je to boj samo za hrabre i odvažne. Sam blagdan Uskrsa tematski je ispunjen porukama: svjetla, mira, bjeline misnoga ruha i cvijeća, radosnih hvalospjeva, što ukazuje da naša vjera nije tama nego svjetlo.

U starom vijeku Perzijanci, Seleukidi, Kartažani i Rimljani često su svoje osuđenike razapinjali. Kaznu razapinjanja ukinuo je u Rimu 337. godine car Konstantin u znak poštovanja prema Isusu. Nakon toga razapinjanje se činilo gotovo samo u nekršćanskim zemljama, od kojih je najpoznatiji Japan u doba Tokugawinog šogunata. Danas se jedino očuvalo u kaznenom zakonodavstvu Irana.