Nešto posebno lebdi u zraku dok se spuštate od potočkog vrela, iz gornjih Potoka, do utoka rječice u Neretvu u samom središtu Potoka, u blizini naše crkve. Taj osjećaj steknete kada shvatite što je taj potok značio za žitelje Bijelog Polja i šire. Značio je zbog toga što je snagom vode okretao kola njegovih mlinica. Na žalost, danas veći dio godine potok ne teče, ostale su samo stare oronule mlinice da prkose zubu vremena.

Pogled s Prikoja budi uspomene - (foto Željko Marić) 

Mnoga mjesta sjeverno od Mostara, smještena u kanjonu Neretve, potopila su akumulacijska jezera na kojima su izgrađene hidroelektrane. Jedno od tih mjesta, koje je 1982. godine potopilo akumulacijsko jezero Salakovac, jest i Jedrinje kod Vituše koje se nalazi sjeverozapadno od bjelopoljske kotline na desnoj obali Neretve u općini Mostar (MZ Raška Gora). Jedrinje je zaseok Vituše i pripada župi Potoci čije je najsjevernije mjesto. Od sjevera graniči sa župom Drežnica, a zapadno sa župom Goranci. Po svom katastarskom položaju dio je KO Raška Gora. Bilo je to naselje od nekoliko obiteljskih kuća sa željezničkom stražarnicom broj 14.

Turskim osvajanjem ovih područja na žalost mnoga kulturna dobra nestaju u nepovrat. U prvom redu rušene su crkve kao i sva kršćanska obilježja. U Bijelom Polju nalazimo pet mjesta: Sutina, Livač, Potoci-Grčine, Humilišani i Donji Jasenjani. Na žalost više ne vidimo ostatke bazilike u Sutini (nakon posljednjega rata) kao ni u Livču. Danas nalazimo malobrojne kršćanske simbole iz predturskoga doba.

 

Tko su Đubranski mučenici?  

Predaja koja se sačuvala u svim selima Raške Gore,Vrdi i Drežnice veli: Za Turske vladavine priređena je  krizma u ovom dijelu Raške Gore u selu Đubranima. Sve u tajnosti da ne doznaju Turci u Mostaru. Nažalost kao što  se često događalo kroz povijest, lokalni doušnici javili su Turcima za ovo sveto slavlje.