I ove smo godine izašli na Zijemaljsku visoravan, gdje su nekada naši stari izlazili u potrazi za hranom. Dobro nam je poznato da se u nedavnoj prošlosti u bjelopoljskoj kotlini, kao i u cijeloj Donjoj Hercegovini, moglo preživjeti samo ako se život odvijao na relaciji nizine-planine. U planinu se izgonila stoka, kupilo se sijeno, sijalo žito i sadio krompir.

Tako se uz odgojenu stoku, prikupljeni bijeli mrs, žitarice i krompir moglo bezbrižno prezimiti. Danas je nažalost ostalo malo toga iz prošlih vremena. Ovaj Bogom dan planinski kraj nažalost stoji prazan. Danas možemo primijetiti tek nekoliko omanjih stada i tek  pokoji zasađen vrt.

Prve nedjelje u kolovozu, naša župna zajednica u uspomenu na ta nedavna vremena, organizira duhovni pohod na Zijemlja. Tu nalazimo dva katolička groblja: Guvnište i Obrljin. Sveta Misa se zbog bolje hladovine slavi u groblju Guvnište u 14 sati. Uz župljane Bijeloga Polja svake godine dođe i grupa Doka iz župe Tepčići, Brotnjo. Oni još uvijek uz bjelopoljske Hrvate imaju svoje velike posjede u dijelu Zijemalja, Hanskom Polju. Nakon svete Mise  okupljeni vjernici su ostali do u noć u zajedničkom druženju. Ovogodišnje druženje proteklo je uz razgovor, čašćenje, pjesmu i svirku našeg novog bjelopoljskog glazbenog talenta Karla Primorca. Svojim sviranjem na harmonici on je strpljivo ispunjavao glazbene želje okupljenih. Druženje se nastavilo i na pojedinim imanjima: Pinjuh, Kožul, Doko. Uz nekadašnje planištare koji su izlazili na Zijemlja, obično od svibnja do listopada, ovdje su povremeno živjeli i stalni stanovnici. Posljednji stalni stanovnici od katolika bila je obitelj Mate Pinjuha, oni su izbjegli 1992. godine. Danas Matini sinovi, kćeri, zet i unučad povremeno izlaze na svoje imanje, na kojem uz obnovljenu obiteljsku kuću uzgajaju povrće. Između svih nas ovogodišnjih modernih zijemaljskih nomada, bila je  i Jelka Pinjuh, supruga pok. Mate, koja nas je na svom imanju dočekala s velikim osmijehom u znak dobrodošlice. Bog samo zna, koliko je puta u svojoj kući dočekala putnika namjernika (milicionera, šumara, planištara…) kroz tolike godine koje je proživjela na Zijemljima. Iako gazi 98. godinu života još uvijek lucidno priča o nekim prošlim vremenima.

Uz katolike Hrvate ovdje su svoje posjede imali i pravoslavni (još uvijek žive kao stalni stanovnici) i muslimani. Hrvati su bili većinski vlasnici zemlje u Hanskom Polju.

Planištari katolici su bili: Doke, Miloši, Solde iz Brotnja.

 Iz Bijelog Polja: Kolobare, Jerkići, Kožuli, Kljaje, Primorci, Mikulić…

Na Rujištu je nekad živjela obitelj Mihaljević.

Bjelopoljski Hrvati su kao planištari osim na Zijemlje izlazili i na Prenj i Pločno.

 U Svetome pismu susret pojedinaca s Bogom odvijao se često na raznim gorama, uzvišenjima i brdima. Mojsije se susreo s Bogom na Sinaju, Ilija na Karmelu. Neobično iskustvo vjere trojice apostola: Jakova, Ivana i Petra dogodilo se na gori Taboru. Po Isusovoj žrtvi, na gori kalvarijskoj svaki vjernik susreće se s Božjom ljubavi. Brdo je mjesto odmaka, treba se popeti, i kao što treba uložiti napor da se popnemo na brdo, tako je isto u duhovnom smislu potrebno konstanto uspinjanje da bi se susreli s Bogom. Bog želi i od nas da se popnemo na brdo svoga života.

Sjetno ostavljamo Zijemlje, koje se ugnijezdi između visova Prenja i Veleža čekajući neka nova vremena darivanja i susretanja.

                                                                                                                               Don Josip

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Pin It