Crkveno pjevanje u župi Potoci

Od kako su apostoli sa Spasiteljem „otpjevali psalme“ nakon Posljednje večere; od kako je sveti Pavao napisao Efežanima: „Govorite jedni drugima u psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama. Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga!“ (Ef 5, 19); od kako je Plinije Mlađi opisao prvu kršćansku zajednicu kao skup koji „pjeva Kristu kao Bogu“ – odonda pjesma nije zamrla u Crkvi. Glazba je živjela i razvijala se u Crkvi. Razvila se u nebrojene oblike i melodije.

Na glazbu prve Crkve velik su utjecaj imale židovska, rimska i grčka kultura, pa je tako prvi oblik pjevanja bio jednoglasni i bez instrumenata, a kasnije se kroz povijest crkvena glazba i pjevanje umnažalo glasovima i popratnim glazbalima. U Crkvi su se kroz povijest rodila mnoga glazbena djela i imena. Kada govorimo o crkvenom pjevanju u našoj župi Potoci najprije moramo naglasiti da su u prvom stoljeću života ove župe prohujala tri strašna rata. Ratne su se strahote itekako odrazile na cjelokupni život naše župe, pa tako i na samo crkveno pjevanje.

Kada govorimo o pjevanju u našoj župi, onda moramo odmah na početku naglasiti da su posebnu ulogu u pjevanju naše župe imale „časnice“ iz našeg bjelopoljskog samostana. One su kroz mnoge godine života naše župe, činile jezgru našeg župnog crkvenog pjevanja. Kako su sestre u velikom broju dolazile na nedjeljnu svetu Misu, one su bile i prve pjevačice, a s vremenom bi im se pridružila pokoja grupica vjernika. Među sestrama je uvijek bila i pokoja sviračica. To su u narodu još uvijek nezaboravna imena sestara: Benita Prkačin, Sebastijana Marinčić, Trpimira Obućina, Robertina Barbarić, Terezija Markić, Katarina Petković, Auksilija Ivanković, Ankica Džajić, Mira Majić.

Kako rekoh prva pjevanja u crkvi bila su spontana, oko sestre sviračice okupljali bi se talentiraniji vjernici i zajedno bi pjevali s prisutnim sestrama. Prve službene i kontinuirane probe crkvenog pjevanja (iako je čini se s prvim organiziranim probama počela četrdesetih godina prošlog stoljeća s. Benita Prkačin, ali je Drugi svjetski rat napravio preveliku stanku) nastaju dolaskom s. Terezije Markić, osamdestih godina prošlog stoljeća. Rad sestara na crkvenom pjevanju nije ovisio samo o njima, nego o više faktora oko njih: župnicima koji su službovali u to vrijeme, o vremenu službovanja pojedinih sestara (koje je često puta za neke bilo veoma kratko), ratu, poraću, komunizmu… Zajedničko je svim sestrama,voditeljicama zborova,da su činele ono najbolje što su mogle.

Osim sestra u župi Potoci je bilo i glazbeno nadarenih svećenika: duhovnik časnih sestara fra Stanko Vasilj, don Ante Ivančić, don Luka Pavlović, don Petar Vuletić, don Stanko Puljić, don Vinko Puljić, don Ivan Turudić. Uz sestre sviračice u župi je u novije vrijeme bilo naših župljana koju su bili aktivni kao svirači/ce i zborovoditelji/ce dječjih ili zborova mladih: Ivana Vasić, Ana Kljajo, Romana Raič, Igor Šarić i Luka Sakić.

Veliki župni zbor

U župi Potoci djeluje mješoviti višeglasni zbor od dolaska župnika don Josipa Galića 2007. godine. Prve tri godine okupljeni zbor je vodila s. Matea Krešić, milosrdnica iz Mostara. Okolnosti u kojima živimo su utjecale i na to da je današnji veliki župni zbor, ako gledamo kroz našu župnu povijest, zasigurno najkvalitetniji župni zbor što se tiče vrste pjevanja i repertoara.

Naravno, sve to zahvaljujući današnjoj voditeljici zbora s. Bibijani Ćurlin, koja ga vodi i uvježbava posljednjih 9 godina (od 2011.). Broje tridesetak članova i pjevaju višeglasne crkvene popijevke. Probe su svakoga utorka i četvrta i pjevaju svake nedjelje u 11 sati. Probe pjevanja velikoga zbora su i lijepa prigoda za bratsko druženje u našoj župnoj dvorani koja pamti mnoge lijepe trenutke spontanog druženja. Zbor tijekom godine ima i nekoliko nastupa izvan naše župe.

Cart

Galerija nastupa velikog župnog zbora

Petak, 01 Svi 2020