Draga braćo i sestre!
Slaveći blagdan Presvetoga Srca Isusova zagledani smo u Isusov lik s istaknutim srcem na grudima. Ovo nije razmišljanje o srcu – vitalnom organu, mišiću koji pumpa i razgoni krv po našemu tijelu. Srce u biblijskom smislu označava našu dušu, mjesto gdje prebivaju naši osjećaji i želje… Biblija spominje srce 300 puta. Za nas srce predstavlja ljubav. Govor o ljubavi vodi nas u samu tajnu Boga. On je patentirao ljubav, zato je ona božanskoga porijekla i samo je u Bogu čista i nesebična.
Kod nas ljudi pomiješana je s interesom i egoizmom. Što god ljudi rekli o Bogu, a ne kažu ljubav, nisu dovoljno rekli. Svijet se danas uvelike hvali raznim tehničkim dostignućima, ali ne zaboravimo da su ljudi i prije tehničkih dostignuća živjeli sretno i još danas žive tako tamo gdje nije stigla elektrika, internet i ostala tehnička pomagala… Ako nema ljubavi, sva tehnička dostignuća i građevine postaju beskorisni, kao što i najljepši parovi bez ljubavi postaju veliki nesretnici.
Ljubav je mnogo više od simpatije, požude, strasti. Ovo je sve nagon, ljubav je uvijek povezana s altruizmom. Promatrajući Isusov lik i Njegovo božansko Srce, za nas vjernike ljubav postaje zadatak, životni moto. Sveti Augustin veli: “Ljubi i čini što god hoćeš.” Čovjek ljubeći ne može ne činiti dobro. Ostajemo silno osiromašeni baveći se i zadržavajući se na romantičnim, filozofskim ili književnim izričajima o ljubavi. U ovom dezorijentiranom vremenu Kristovo Srce za nas postaje smjerokaz, kojim putem nam je ići i mjera kojom se mjeri! U svijetu pomutnje i nedefiniranosti, u vremenu kada se grijeh tolerira i postavlja kao uzor, potrebno je uvijek iznova zastati i preispitati se, što odabrati i za čim posegnuti? Govor svijeta o ljubavi i Isusov govor o ljubavi nisu isti. Isusova ljubav uvijek uključuje žrtvu, a križ je potvrda njegove istinske ljubavi! Kada Isus govori o ljubavi, onda je to jasan govor, a o njoj Isus govori na više mjesta: “A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: ‘Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?’ A on mu reče: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’” (Mt 22,34-39).
Ljubav o kojoj Isus govori ne zna računati i ne pita za žrtvu, stoga i veli: “Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.” “Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.” “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan” (Lk 6, 32-36).
Sveti Pavao opojen Kristovom ljubavlju na više mjesta jasno govori o ljubavi: “Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon” (Rim 13,8). “Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi” (1 Kor 13,4-7). “Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva” (Kol 3,12-14).
Mnogo toga nam u životu treba, a sve to bez ljubavi postaje bezvrijedno i veoma brzo devalvira. Postoji samo jedan čovjekov propust, a taj je fatalan: nije ljubio. Ljubav se ne kupuje, ni ne posuđuje. Ona se nasljeduje, a Isus ostaje jedini istinski primjer ljubavi.
G. Moser jasno veli: Pravednost bez ljubavi čini nas okrutnima. Mudrost bez ljubavi čini nas prepredenim. Ljubaznost bez ljubavi čini nas licemjerima. Istina bez ljubavi čini nas nepravednima. Stručno znanje bez ljubavi čini nas nepopustljivima. Moć bez ljubavi čini nas nasilnima. Čast bez ljubavi čini nas oholima. Imanje bez ljubavi čini nas škrtima. Život bez ljubavi je besmislen.
Stoga slaveći kao župna zajednica ovaj dragi blagdan, posvijestimo sebi da vjera nije samo vjersko znanje, nego životno predanje, izvorna ljudska srčanost. Crkvena predaja pamti tumačenje: “credo est cor do” – vjerovati znači srce dati. Kako to lijepo zvuči!
Samo onaj koji daje spoznao je tajnu ljubavi i otkrio smisao života!
Don Josip Galić
