Najveća istina našeg ljudskog i vjerničkog života jest Bog, a druga jest spoznaja da poslije ovoga života ne ostaje što smo skupili nego što smo dali! Na ovom svijetu jesmo samo zato da ljubimo Boga i svoga bližnjega.
Svakim novim danom trebamo biti svjesni upravo te činjenice. Uvijek kada dajemo plaća je već tu, radost i zadovoljstvo u našem srcu. Kad činimo dobro to treba biti u skrovitosti, upravo kako je naš Gospodin Isus Krist rekao: „Kad daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što ti čini desnica…“ (Mt. 6,3). Ovih dana čitamo o vrijednoj donaciji našeg župljanina Tonija Šunjića, koji je upravo i želio da to bude, kao i mnogo puta do sada bez ikakve buke, pompe ili samohvale. Mi to pišemo samo iz jednog razloga, a taj je, da ovo učinjeno dobročinstvo bude nama svima na poticaj. Osim u medijima spominjanih 5 000 KM, doniranih mostarskom Caritasu, Toni je još 5 000 KM poslao na adrese onih kojima je pomoć potrebna, čija imena iz više razloga i ne spominjemo.
Novonastala akcija mostarskog Caritasa „Jelo na kotačima“ svakodnevno preko svojih djelatnika dostavlja tople obroke u brojne domove starih, bolesnih i osamljenih osoba, kojih je svakim danom sve više. Kako piše Crkva na kamenu upravo velikodušnim donacijama mladih koji imaju ne samo moćne i vješte noge za šport, nego i plemenito srce za nemoćne i potrebite, moguće je ostvarivati neke od caritasovih pothvata. Ovih dana netko me naivno upita što je Crkava učinila u ovo vrijeme korone? Upitao sam onako na prvu, znaš li ti koja je prvotna uloga Crkve? Koliko vidim, ne znaš! Zatim znaš li ti tko je Crkva? Crkva nije samo papa Franjo, biskup Ratko i župnik don Josip. Crkva je i papa i biskup i župnik i ti i Toni Šunjić kao još mnogi ostali! Našem Toniju iskreno hvala ne samo na ovoj hvalevrijednoj donaciji nego i na primjeru dobrote koja nas sve obvezuje.
„Mnogi smatraju da je davanje bez primanja prijevara… Zato mnogi ne daju! Neki davanje smatraju žrtvom pa je vrlina davanja u prihvaćanju žrtve. Za produktivni karakter davanje ima potpuno drugo značenje. Davanje je najviši izraz moći. U činu davanja ja doživljavam svoju čvrstinu, svoje bogatstvo, svoju snagu… to me ispunja radošću. Davanje je radosnije nego primanje ali ne zbog toga što je to lišavanje, već zbog toga što u činu davanja dolazi do izražaja moja životnost… Nije bogat tko ima mnogo, već onaj tko daje mnogo… Bogat je svatko tko je kadar da daje… ljubav proizvodi ljubav…“ (E. F. Umijeće ljubavi).
