(Razmišljanje za 4. uskrsnu nedjelju)
Četvrta uskrsna nedjelja je posvećena razmišljanju o Dobrom Pastiru. U svome genijalnom i nezaobilaznom stilu djelovanja i govorenja naš Gospodin Isus nadilazi svoje suvremenike i ljude kroz svu ljudsku povijest.
Prije svega, promotrimo li govornike svoga vremena, primijetit ćemo da su to često puta obični razmetljivci s mnoštvom nepotrebnih riječi i rečenica, u kojima često nalazimo govor podjela i mržnje. Ako ljudske riječi nisu grube, onda su sladunjavo zavodničke s unaprijed isplaniranim marketinškim ciljem ideološkog, seksualnog i materijalnog iskorištavanja.
Isus već po samom stilu svoga propovijedanja, stilu prispodoba (priča iz običnog života) pokazuje koliko mu je stalo do nas. Smisao riječi u prvom redu jest da iskažu blizinu, ljubav, povjerenje i životno usmjerenje. Zato one moraju biti jasne i kratke (oduvijek a pogotovo danas) da bi bile učinkovite, a Isus je upravo tu umjetnik. Kratke riječi, kratke priče a dugotrajno djelovanje za sve one sa otvorenim srcem.
Mi dobro znamo evanđeosku prekrasnu priču o Dobrom Pastiru, priču o odnosu pastira i ovaca. Što sve čini pastir da zaštiti stado!? Ne samo u pronalaženju dobrih pašnjaka, nego i u zaštiti stada od divljih životinja i kradljivaca. Koliko li je doista pastira izgubilo živote zbog svojih stada? Kod nas se još pamte pastiri iz nedavnih vremena koji gotovo nikad nisu spavali u kućama, nego u oborima bez kreveta, među svojim stadom, kako bi bili spremni za nadolazeću opasnost.
Između više pastirskih karakteristika najljepša jest ta da on traži izgubljenu ovcu. Sve ostavlja i kreće u potragu. Nije li to prekrasna poruka koju Isus želi prenijeti nama? Kao što pastir traži zalutalu ovcu tako Bog traga za nama. Čovjek ne može samom sebi dati smisao niti sebi može biti zaštita na putu života.
Nužnost pastira u našem životu je očitija nego nikad. Gdje su sada proroci prosvjetiteljstva, materijalizma i nihilizma? Evo nas u stanju džungle. Šute propovjednici liberalno građanskih društava koji su nas učili kako će znanost zbaciti nadnaravni svijet. Sve su se filozofije trudile kako bi izgradile škole i akademije u kojima će čovjek pronaći odgovor na svoj „zašto“. No, prije ili kasnije ostadoše od tih građevina samo ruševine u kojima uzalud tražimo utočište. Napuštene su i ušutjele mnoge akademije. Opustio je Areopag – i onaj stari i ovaj moderni. Jeli moguće da je sve laž? Jeli moguće da ništa nije istina i da svi lažu?
Sloboda na koju su nas pozivali odvela nas je u moralnu anarhiju. Za pogubljenog čovjeka modernoga doba zaglušenog glasovima seks-histeričnih učitelja ostaje samo jedan spasonosni glas, ako ga ljudi iz svoga blata i mogu više čuti: „Ja sam pastir dobri. Dobri pastir daje život svoj za ovce. Ja sam vrata. Tko uđe kroza me, spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti.“ Znamo da se kroz vrata ulazi u novi prostor, u novi svijet. U Bibliji je to slika zajedništva s Bogom, a Isus je ulaz.
Ne zaboravimo kada bismo se mi ljudi i uspjeli osloboditi svih zemaljskih zala, što je utopija, ostala bi nam i nadalje činjenica smrti. Isus upravo daje odgovor na to za nas prebolno pitanje. On se upravo predstavlja kao vrata u život.
Don Josip Galić, župnik
