Svake smo godine uobičavali u svibnju i listopadu zajedno s djecom moliti Gospinu krunicu. Zbog novonastale pandemija situacije ove smo godine s javnim moljenjem krunice započeli tek evo u posljednjem tjednu Gospina mjeseca. U sklopu prvopričesničkih priprema krunicu predmole ovogodišnji i prošlogodišnji prvopričesnici. Nakon krunice i svete Mise igra se međugeneracijska prijateljska utakmica.
Riječ „krunica“ umanjenica je riječi „kruna“, a uveo ju je mistik dominikanac Heinrich Seuse iz Konstanze. U njegovo vrijeme bio je običaj među zaljubljenima, da se međusobno darivaju krunama- vjencima ruža. To ga je navelo na ideju da Blaženoj Djevici Mariji isplete vijenac od 150 ruža, i tako je nastao dvostruki naziv krunica i ružarij (latinski rosarium). Krunica je i naziv za „brojanicu“, kojom se broje Zdravomarije, a koja se u nekim hrvatskim predjelima naziva „očenaši“. Dobro znamo da se sastoji od niza molitava po nazivom Zdravo Marija. Na početku svakih deset Zdravo Marija stoji Oče naš, koji molitvu dijeli na desetice, nakon kojih se izgovara Slava Ocu. Krunica ima pet desetica. Povijest molitve seže u 12. stoljeće kad se širila praksa recitiranja molitve „Zdravo Marijo“. Od te molitve, bio je poznat i recitiran samo njezin prvi dio anđeoski pozdrav, i Elizabetin blagoslov. Tek pred kraj 15. stoljeća, kada se raširio običaj moljenja „Sveta Mario“, bilo je pridodano izgovaranje imena Isus, i završni Amen. Prvi dokument koji potvrđuje postojanje ili pokušaj, da se ujedini molitva ponavljanja Zdravo Marija s meditacijom otajstava uzetih iz Biblije, dolazi iz 15 stoljeća.
