U okrilju bjelopoljske samostanske zajednice, hvala Bogu, već više godina, u našoj sredini uspješno djeluje vrtić Sveta Klara.
Život i djelovanje bjelopoljskog samostana od samih početaka vezan je uz djecu. Najprije uz siročad s raznih strana Hercegovine, zatim školsku bjelopoljsku djecu i nakon duge pauze, koju nasilu učini bezbožni komunizam, s djecom predškolskog uzrasta. Veliki je to i dug povijesni hod.
Mnoge su osobe svojim življenjem i djelovanjem ugradile živote u ovaj samostan. Premda su sestre od samih početaka bile otvorene svim ljudima dobre volje, nažalost samostan je kroz povijest imao mnoge neprijatelje, što je još uvijek i vidljivo u ruševinama starog samostana. Imao je hvala Bogu i još uvijek ima i mnoge prijatelje bez kojih bi njegov opstanak bio nemoguć. Ti dobri ljudi su dokaz da život ima smisao samo po ljubavi i dobroti.
Prvo pravilo dječjeg vrtića Sveta Klara jest zakon kojem nas uči Isus, pravilo ljubavi, najprije prema Bogu a onda prema bližnjima. O odgoju tridesetak djece brinu se sestre: Dominika (ravnateljica) i Veronika, naravno njih dvije uz nezaobilaznu pomoć redovničkih pripravnica. Uz sve moderne pedagoške metode, odgoj u ovom vrtiću zaogrnut je kršćanskom pedagogijom. Televizor, računalo s raznim igricama u ovom odgojnom programu su nepoznanica. Uz duhovni i intelektualni rast ne zaboravlja se ni tjelesna kondicija, koja se obilno održava u velikom i prostranom samostanskom vrtu. Uz kvalitetan pedagoški odgoj ne smijemo zaboraviti i jelo koje se priprema u samostanskoj kuhinji, pod budnim okom sestara Mile i Danijele i to od eko proizvoda iz samostanskog vrta, OPG sestra Marcelina i ostali.
Župnik ponekad navrati k djeci i sestrama u vrtić, obično je to par puta na godinu. Ovaj posjet bio je prigodom blagoslova vrtne kapelice, koju izgradiše sestre i djeca iz vrtića, uz asistenciju Smiljana Đope (samostankog vrijednog radnika). Za ovu vrtnu, nazovimo dječju kapelu, župnik je poklonio zvonce koje zvoni češće nego ona zvona sa satnim mehanizmom. Trenutno je u konstantnom pogonu, ta trebaju se izredati toliki zvonari.
Nakon ceremonije blagoslova uslijedio je zajednički ručak. Momci iz vrtića, naravno da bi izbjegli popodnevno spavanje, pozvali su župnika na nogomet, ali budući da župnik nije više za trčanja, na uporno navaljivanje, odlučio se isprobati novopostavljenu vrtnu zabavu zvanu Zipline. Nakon svega mogu vam reći vrlo zgodna naprava. Svaki boravak s djecom treba nas podsjetiti na Isusove riječi: „ Ako ne budete kao djeca nećete ući u kraljevstvo nebesko“.
don Josip
