Sva nesreća modernog čovjeka je u tome što se zaustavlja samo na materijalnim životnim željama i ostvarenjima. Čovjek nije samo jednodimenzionalan nego dvodimezionalan, nije samo tijelo nego besmrtna duša.
Kada bismo mi bili samo tijelo, onda bi za našu ljudsku sreću bilo dovoljno najesti se, obući se i odvesti automobilom. Budući da nismo samo tijelo, potrebna nam je i njega duše. Upravo u ovom dugom ljetnom periodu dobro nam dođe jedna duhovna obnova.
Zato smo prije tri godine započeli s devetnicom Velikoj Gospi. Zanimljivo je da su naši župljani u većem broju, odmah na prvu, zdušno prihvatili ovu pobožnost. Pobožnost devetnice je od ranije priređena i bez ove covid situacije u našem župnom vrtu, kroz devet dana u 21 sat.
Kao što se planinar mora osloniti na konop i ostalu planinarsku opremu da bi se popeo na planinu, kao što auto ne može voziti bez benzina, ni avion letjeti bez kerozina, tako se ni čovjek ne može bez pomoći iz vana uspinjati na planinu života i doći do cilja.
Što su nam ideali veći to ćemo se više i lakše uspinjati. Istina je stoga ono što veli veliki pjesnik: “Mrijet ćeš kad počneš u ideale svoje sumnjati“.
Nažalost svakim danom je sve više onih koji ne vide razlog i vrijednost svoga života. Zato ideal koji dolazi od uvjerenja, odnosno biblijske poruke da smo stvoreni na sliku Božju, tjera čovjeka da traži i nalazi svoj ideal u Bogu. Sve drugo je utopija i laž.
don Josip