Tisućama godina tekla je ova veličanstvena rijeka svojim tokom minimalno korištena. Osim za piće tek u dvadesetom stoljeću počela se koristiti i za natapanje, za proizvodnju električne energije.
Nažalost ona je i danas slabo iskorištena za natapanje, ribogojilišta, kao mjesto zabave: za kupanje, sportove na vodi itd. Zato nam je drago kad se pojave pojedinci koji otkriju i primjete čari naše zelene ljepotice.
U nedjelju 23. kolovoza 2020. godine, priređena je kao ideja Slavka Golemca utrka splavova. Bilo je 6 ekipa, na svakom splavu po 5-6 osoba. Start je bio vojanski most a cilj Zatok. Nakon proglašenog pobjednika, ekipa Bože Šunjića iz Vojna, nastavljeno je bratsko i prijateljsko druženje na poluotoku Kod Grge.
Premda je ovo natjecanje novost, splav ili skele u Bijelom Polju nisu novost. Naime sve do izgradnje betonskog mosta Vojno-Potoci 1930. godine iz Vojna u Bijelo Polje se prelazilo skelom, lađom kako je u svojim sjećanjima naziva Bjelopoljac don Jozo Zovko. On nam opisuje način kako je skela vozila s jedne na drugu stranu. Na tom dijelu preko Neretve bio je zategnut konop, kojeg su Bjelopoljci nazivali štrik, koji je na sebi imao koloturu i tako bi se vozilo uz upravljanje veslom (timun) na skeli.
Prvi skelar je bio Ivan Cigić iz Vojna kasnije Ilija Kožul zvani Džolatan.
Kasnije su se Cigići i Kožuli u usluzi skelarenja smjenjivali tjedno ili mjesečno. Don Jozo Zovko bilježi da prijelazi skelom pogotovu u zimsko doba zbog velikog vodostaja i nisu uvijek bili sigurni. Znala bi se katkad skela i otkačiti. Jedne prigode zamalo se dogodila nesreća kad je skelu bujica otrgla od štrika. Na lađi-skeli je bio i tadašnji župnik don Tadija Božić. Budući da je skelar Ivan Cigić bio veoma vješt uspio je skelu privesti na niže na sigurno. Tolika je bila opasnost i strah za život da je župnik don Tadija došavši kući kao djelo milosrđa, u zahvalu Bogu za spašeni život, odmah darovao vreću brašna sirotinji.
Hvala Bogu živimo u vremenima kada nam ne trebaju lađe za prijelaz Neretve. Neka splavovi bar kao atrakcija ostanu sjećanje na neka teška vremena u kojima su ljudi ipak znali i uspijevali živjeti u njima nesklonim okolnostima. Dogodine ako Bog da, više ekipa i više posjetitelja! Za kraj ako smijem predložiti neka se iduća natjecanja održavaju u čast Velike Gospe, na sam ovaj veliki Gospin blagdan!
Don Josip
fotografije preuzete s FB profila Bjelopoljska Suncana Kotlina U Slikama i s web portala bljesak.info