Odlomak iz evanđelja (Mt 20, 1-16) donosi prispodobu o radnicima koje vinogradar poziva na nadnicu. Jasno je vinogradar je Bog, vinograd je ovozemaljski život, mi smo nadničari, denar je obećano kraljevstvo Božje. U promišljanju nad današnjim evanđeljem lako je zastraniti ili se zaustaviti nebitnoj poruci, temi nepravde.
Prvo što nam pada napamet nakon ovih pročitanih redaka, jest to da se u nama pomalo javlja osjećaj nezadovoljstva. Koji je smisao ove priče u kojoj je radnik od ranog jutra izjednačen s radnikom posljednjeg sata?
U ovoj prispodobi se zrcali Isusov stil djelovanja: poziva i nagrade. Ne zaboravimo naglasiti da je vlasnik vinograda onaj koji poziva, pet puta odlazi pozvati nadničare i on se pogađa, te po pogođenom pošteno isplaćuje.
Oduvijek su se ljudi u svom ljudskom, teološkom i filozofskom promišljanju bavili pitanjem odnosa Boga, čovjeka i svijeta. Tako s jednu stranu susrećemo učenje da je Bog stvorio svijet za koji se i brine, kao i učenje da je Bog stvorio svijet, ali da za njega nije zainteresiran. Zato nam je važna tema poziva, jer Bog računa s nama, ulazi s nama u partnerski odnos. Prema tome otpada Božja „nezainteresiranost“. Ovo je priča o Biblijskom Bogu koji neprestano dolazi i poziva. On navraća u raznim prigodama, zgodama i nezgodama našega života. Uporno zove, važni su mu svi, i oni od rane zore kao, i oni od posljednjeg sata.
Suradnja i odaziv Bogu rađaju njegovom nagradom što je drugi važan naglasak ove prispodobe. Logika Božja nije naša logika, zato jer se Božja nagrada temelji ne u tome koliko smo radili, nego o našoj raspoloživosti i na njegovu milosrđu.
Ne mogu shvatiti! Naravno, ova prispodoba je neshvatljiva iz perspektive naših ekonomskih računica, satnica, dnevnica, dioba, transakcija i profita. Božje kraljevstvo je drugačija dimenzija. Zato se i veli u prvom čitanju: „jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti- Riječ je Gospodnja“ (Iz 55, 8).
Važno je shvatiti da je Njegova logika drugačija od naše. Ne zaboravi, Bog k nama ne ide u susret niti matematikom, ni vagom ni metrom, nego milosrđem. Na sreću, jer bismo izgubili. Zašto? Manjkava nam je satnica, često smo samo jedno od mnoštva uspavanih imena, zbroj godina, diploma, titula, ali slabo učinkoviti.
Eto zato, nitko ne bi položio njegovu matematiku, nismo joj dorasli, odveć je precizan matematičar, procijenitelj. Zato On u svim svojim dolaženjima jest Bog milosrđa. Njegov program jest galantnost, širokogrudnost.
Mi smo na sreću nadničari milostivog vinogradara koji nas i dalje uporno poziva!
Don Josip Galić
