Na životno pitanje: „Učitelju koja je zapovijed najveća u zakonu“? Isus jasno odgovara: “Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.

To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci“.

Pročitavši ove dvije zapovijedi ljubavi odmah mi pade na pamet zakon spojenih posuda. Mnogo sam toga zaboravio iz fizike, ali eto sam upamtio zakon o spojenim posudama. Spojene posude, međusobno povezane tako da se tekućina u njima može slobodno gibati iz jedne u drugu. Visina stupca tekućine u svim je spojenim posudama jednaka, što se naziva zakonom o spojenim posudama. Na ovom principu se zasniva rad vodovoda, arteških bunara, brana ili ustava. Ustave koje služe za prolaz brodova na rijekama ili kanalima kad brod se treba, na primjer, spuštati na manju visinu. Na kanalu se postavlja nekoliko vrata koja ga dijele na više dijelova. U svakom dijelu kanala brod stoji na drugoj visini. Kad brod dođe do brodske prevodnice, čeka dok se razina vode u kanalu iza vrata (ustava) izjednači s razinom ispred vrata. Pošto se razine izjednače, vrata se otvaraju, brod prolazi u drugi dio kanala, a vrata se iza njega zatvaraju. I to se tako nastavlja  dok brod ne prođe kroz cijeli kanal.

Upravo primjer spojenih posuda me podsjeća na govor iz današnjeg evanđelja o dvije zapovijedi ljubavi. Zato što se nameće pitanje koja je zapovijed važnija? Ne možemo ih razdvajati jer su poput spomenutog zakona spojenih posuda. Dvije zapovijedi ljubavi na prvu su različite, ali zapravo nisu jer jedna drugu ne isključuju. One su zapravo iste jer ne možemo ljubiti Boga ako ne ljubimo bližnjega. Ako ispravno ljubimo bližnjega zapravo ljubimo samog Boga. “Ljubav je prema Bogu prva ako gledamo na red zapovijedanja; ljubav prema bližnjemu je prva ako gledamo na obvezu izvršavanja“ Sv. Augustin.

Što se tiče zapovijedi ljubavi potrebno je paziti da ne odemo u krajnost prenaglašavajući prvu zapovijed ljubavi nauštrb druge. Ne smijemo biti toliko okrenuti nebu da zaobiđemo ili previdimo bližnjega (onaj hramski svećenik ili onaj levit iz prispodobe o Milosrdnom Samaritancu). Ako bismo prenaglašavali kao kršćani, ljubav prema bližnjemu, ostao bi čisti humanizam, crveni križ. Tako se Crkva i njezino poslanje pretvara u dobrotvorno društvo.  U dvije zapovijedi ljubavi dolazi do izražaja Isusova jednostavnost i nekompliciranost. Židovi toga vremena imali su 613 zapovijedi, Božji odredbi kojih su se morali pridržavati. Kakav teret? Između mnoštva teško pamtljivih zapovijedi Isus izvlači bit,  pravi koncept, sažetak.

Sam Isusov život, po njegovu križu, bio je znak izvršavanja tih dviju zapovijedi ljubavi. Slikovito govoreći, vertikalna greda križa upućuje na čin njegove ljubavi prema volji Oca nebeskoga, a ona horizontalna greda, znak je ljubavi prema cijelom čovječanstvu.

 U našem životu postoji mnogo želja i čežnja, a najveća je biti sretan. Ako ne spoznamo i ne živimo zakon ljubavi ne možemo reći da smo sretni. Znanje i imanje su nedostatni na putu sreće. Tek ispunjenjem zakona ljubavi, i to one altruističke ljubavi, upisane u znaku križa, vertikalnoj i horizontalnog gredi, čovjek biva do kraja ispunjen i ostvaren!

                                                                                                                     Don Josip Galić