Primjećujemo kako se približavamo kraju crkvene godine da nam misna čitanja sve više progovaraju o koncu i smislu našeg zemaljskog života. Poruka tih čitanja jest, biti spreman i budan za susret s Bogom kroz odgovorno življenje.
Isus nam u ovoj prispodobi donosi jedan svadbeni običaj u kojem su djevojke, po našem djeveruše, imale zadatak mladencima osvjetljavati put i svadbenu dvoranu. Vrlo simpatičan običaj. Biti izabrana između mnogih, čast je i odgovornost. Slijedi nam poznata radnja. Pet djevica bijaše mudrih, a pet ludih. Jedne i druge su se svečano obukle i uredile, ali to nije bilo dovoljno jer je njihov zadatak bio jasan, nositi svjetlo. Za razliku od ludih djevica, mudre su sa svjetiljkama uzele i ulje, bez kojeg su svjetiljke bezvrijedne. Kad je došlo vrijeme dolaska mladenaca, mudre jer bijahu spremne uđoše, a lude tek tada shvatiše da nemaju ulje. Bruka, trka po gradu, gubljenje vremena, svadbeni čin ne čeka, vrijeme je isteklo…
Ovom prispodobom Isus naglašava važnost mudrosti i budnosti u našem životu. Mudrost koja nam dolazi od Boga često puta je za ovaj svijet ludost i podsmijeh. Jedna nam legendarna priča veli da je u nekom zabačenom selu živio jedan siromašan dječak. Seljani su mislili da je malouman, pa su mu se rugali. Kad bi im u posjet došli prijatelji, neki su ga seljani pred njima ismijavali. Ponudili bi dječaku da odabere između velike srebrene i male zlatne kovanice, koja je bila dvostruko vrjednija. „Uzmi novčić koji želiš“, rekli bi mu. Dječak bi odabrao srebrenu kovanicu i pobjegao. Jednog dana neki ga čovjek upita: “Zar ne znaš da je zlatni novčić duplo vrjedniji od srebrenog“? Dječak se nasmiješio i odvratio mu: “Da, znam“. „Pa zašto onda uzimaš srebreni?“ pitao ga je čovjek. Dječak mu je odgovorio: “Ako uzmem zlatni novčić, ljudi se više neće htjeti igrati sa mnom. Da samo znaš koliko sam srebrenih novčića dosad skupio“! Dječak iz ove priče je pokazao osobinu koja je važna za sve nas- mudrost.
Mudrost je veliki dar, zato je Isus upravo naglašava. Ni znanje, ni imanje ni ljepotu, nego mudrost. Sveto pismo, Starog kao i Novog zavjeta prepuno je misli o mudrosti. Tko je mudar? „Strah Gospodnji- eto što je mudrost; Zla se kloni – to je razumnost“ (Job 28,28). Mudar čovjek zna da je život dar, a da je darovatelj sam Bog. Te da je naš život od točke rođenja do trenutka smrti zapravo igra po pravilima samog Darovatelja. Čovjek modernog doba se posebno hvasta znanjem i dostignućima, a sveti Pavao kao da se ruga znalcima ovog svijeta: “Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovog svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta“? (1. Kor 1,20)
Ulje u svjetiljkama simbolizira vjeru koja donosi sav smisao našeg življenja i djelovanja. Sve drugo ima kratkoročan smisao. Mudrost je plod iskustva i znanja. Ona je sposobna razlikovati bitno od nebitnog, istinsku vrijednost od lažnog sjaja.
Mudar čovjek zna da je vrijeme pred nama kratko i nepredvidivo. Iznenada zaskače viješću da je Zaručnik na pomolu te da u susretu s Njim vrijedi samo ulje vjere i dobrih djela. To se ulje ne može ni kupiti ni posuditi. Zato mudar čovjek uvijek bdije!
Budnost! Što znači bdjeti? Pita J.H. Newman i odgovara: “Možda to možemo objasniti ovako: Znaš li u običnom životu za osjećaj kad iščekuješ nekog prijatelja, kad čekaš njegov dolazak, a njega još uvijek nema. Znaš li što znači biti u neprijatnom društvu sa željom da prođe vrijeme i kucne čas da budeš oslobođen? Znadete li što znači biti zabrinut za neki događaj koji bi mogao uslijediti ili ne, ili biti u napetosti zbog nečeg važnog, zbog čega tvoje srce jače zakuca kad ti to sine pred očima i kada je to tvoja prva jutarnja misao? Znadeš li što znači znati za nekog drugog čovjeka u dalekoj zemlji i iščekivati vijest od njega…? Bdjeti iščekujući Krista-to je osjećaj, koji je nalik svemu onom što smo spomenuli, ukoliko su ovi osjećaji kadri da označe nešto onostrano.“
Bog u svojoj ljubavi želi da taj konačni susret bude radostan, zato Isus uzima upravo sliku svadbe, jednog neobično radosnog događaja. Radost nekadašnjih svadbi modernom čovjeku je neshvatljiva jer su naše svadbe poput mnogo toga ostalog komercijalizirane. „Nek se i to odradi“ i ono nažalost najvažnije, nek se jabuka (novac) prebroji!
Ovu prispodobu Isus daje kao jedan u nizu odgovora na pitanje njegovih učenika: „Kaži nam kad će to biti? I kakav je znak tvog dolaska i kraja vremena“? (Mt 24,3)
Za taj trenutak nema sigurnih i predodređenih, pobjeđuju mudri i budni! To će biti veličanstveni susret okupan radošću za mudre, a za lude nažalost ostaju teške riječi s kraja ove prelijepe prispodobe: „Ne poznajem vas“.
Don Josip Galić
