Ovogodišnju božićnu ispovijed (za sve župljane) imamo zbog nastale covid pandemije u nešto drugačijem rasporedu. Ispovijed je u više termina i to po naseljima naše župe Potoci. Ispovijeda sam župnik po ovom rasporedu:
Ponedjeljak, 14, prosinca – Vojno 10:00 i 15:00.
Utorak, 15. prosinca – Vojno 10:00 i 15:00.
Srijeda, 16. prosinca – Potoci (Bočine, Livodine) 10:00 i 15:00.
Četvrtak, 17. prosinca – Potoci (Bočine, Livodine) 10:00 i 15:00.
Petak, 18. prosinca – Livač i Vrapčići 10:00 i 15:00.
Župnik je već ispovijedao stare i nemoćne krajem rujna, ako tko od njih ima potrebu i želju za sakramentima neka pozove župnika i župnik će rado doći.
Pet stvari za dobru svetu Ispovijed
- Smisli i promisli svoje grijehe
- Ispovijedi grijehe
- Pokaj se za grijehe
- Čvrsto odluči da nećeš više griješiti
- Izvrši naređenu pokoru.
Razmišljanje pred ispovijed-Ispit savjesti
Prije same ispovijedi posvješćujemo sebi da je svaki čovjek po naravi grješnik, i da sam svojim snagama ne može nikada ostvariti najbolje i najljepše programe svijeta. Na sve se strane govori o ljudskosti ali pravoga humanizma nema bez kršćanskoga humanizma. Bez Krista se razvijamo samo djelomično, nikad potpuno – jer bez Krista sam hrom čovjek. Svima su usta puna želja da se stvori što čovječniji svijet, ali ovosvjetske metode su nedovoljne: htjedoše načiniti čovjeka, a od njega načiniše krvoločnu životinju. Ovozemaljski programi i metode učiniše nas hedonistima, strojevima, licemjerima, brojevima, očajnicima i mesom za klaonicu. Zašto? Svaki čisto ljudski zakon uvijek polazi od djelomičnoga poznavanja i odgajanja čovjeka. Nijedan čovjek nije sposoban potpuno spoznati čovjeka. Samo Bog Stvoritelj pozna svoga stvora. Ako nismo naučili u Bogu pronaći najviši cilj svoga života, tražit ćemo ga u sebi ili nekom drugom idolu. Prema tome ni tehnika ni gospodarski boljitak ni sve ostale igračke ne će nam poslužiti da nas uzvisi nego unizi. Ne će nas osloboditi, nego nas učiniti robovima koji su nesposobni za širokogrudnost i altruizam. Tada je jasno, gdje vlada sebičnost i strast, nema pozitivne promjene.
Vjera stoji u prvom planu našega života. Za neke je vjera znak beskičmenjaštva i kukavičluka, a za nas je vjera ideal po kojem se ostvaruje naporna ali blistava akcija osvajanja bez otimačine: ne stvari, zemalja, nego ljudskoga srca. To je atletika duha po kojoj se ostvaruje svetost. Svetost je herojstvo u kojem nema melankolije i pesimizma. Svijetu su prepuna usta slobode, zaboravljajući da sloboda ima sestru blizanku koja se zove odgovornost. To je plod vjere, biti odgovoran i dosljedan čovjek, koji vjeruje da sloboda bez odgovornosti vodi u zatvor gori od onoga nekadašnjeg u Alcatrazu ili Gulagu.
Vjernik treba znati da je put u slobodu odgovorno stati pred Božje zapovijedi. Zapovijedi nisu samo skup zabrana, nego su to Božji savjeti. Bog me je stvorio slobodna, a iz mojeg slobodnog izbora rađa se blagoslov ili prokletstvo.
Kako veli sveti Pavao: “Sve mi je dopušteno ali nije na korist.”
Za nas katolike ispovijed je Isusov dar, milosni zagrljaj Oca nebeskoga koji mi pruža novu priliku da krenem ispočetka. Veliki hrvatski umjetnik Meštrović veli: “Dobro hoće biti bolje, bolje najbolje, a samo tupo i glupo misli da je dobro onako kako je.” Kako je težak život s osobom koja misli da nema potrebe za mijenjanjem. Jao župi s takvim svećenikom, suprugu s takvom suprugom i obrnuto. Jao Crkvi i društvu s takvim članovima. Grijeh počinje tamo gdje se volja odrekla borbe. Svaki grijeh ima svoje nesagledive posljedice. Zar psovka, krađa, bludnost, požuda izgrađuju svijet. Zar su na korist? Ruše li ili grade?
Prije same svete ispovijedi ispitujemo svoju savjest prema 10 Božjih zapovijedi.
Ja sam Gospodin Bog tvoj, nemaj drugih bogova uz mene: Jesam li čvrsto vjerovao u Boga? Jesam li ispovijedao i svjedočio Boga? Jesam li se stidio Boga i vjere? Jesam li bio praznovjeran (gatanje, vračanje)? Znam li da kad izgubim vjeru u Boga tek onda počnem vjerovati u svašta (“Gdje nedostaje Bog, tamo se razvijaju idoli svih vrsta: moć, užitak, želja za imetkom i karijerom, a oni donose razočaranje, jer ne mogu ispuniti ono što se od njih očekuje.” – G. Moser). Svijet je bez Boga strašan, zato lijepo veli veliki Dostojevski: “Živjeti bez Boga je mučenje… čovjek ne može živjeti ako ne klekne, ne može izdržati, nitko to ne može. Ako odbaci Boga, onda kleči pred nekim idolom, drvenim, zlatnim ili izmišljenim.” Dokle ide praznovjerje govori primjer koji sam pročitao u jednim srpskim novinama, nevjerojatno ali istinito! Sve više žena u Srbiji (vjerojatno to nije samo slučaj u Srbiji) tempira i zakazuje datum poroda carskim rezom samo zbog horoskopskog znaka svoga djeteta. Iako je carski rez ozbiljan kirurški zahvat, trudnice su spremne na sve kako bi beba bila rođena u željenom znaku. Posebno je ta praksa izražena kod estradnih zvijezda, o čemu javno i govore astrolozi: “Ne želim da bude rak, hoću da bude lavica.” Budući da državne klinike izbjegavaju ovakve porode, oni moćniji obavljaju ih u privatnim klinikama. Nečuveno! Drugi primjer iz svijeta praznovjerja dolazi iz Austrije (2018.). Austrijske sanitarne vlasti ostale zatečene, a mediji se odlično zabavili na račun ugovora vrijednog 95.000 eura koji je velika novosagrađena bolnica u Beču potpisala s “lovcem na štetne valove” angažiranim da “energetski pročisti novosagrađenu bolničku zgradu”. Šaman umjesto svećenika!
Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud: Jesam li psovao ili zaklinjao se imenom Božjim? Psovka je rak rana i pošast u našem narodu. Znaš li da su Židovi smatrali da su i u molitvi nedostojni izgovarati riječ Jahve (Bog Stvoritelj), pa su izgovarali riječ Adonai (Gospodin). A mi? Strahota! Još se pravdamo: naljutim se, izgubim kontrolu, nisam svjestan. Ma nemoj! Kako to da u istoj toj ljutnji ne skočiš s balkona, ili pod auto ili u Neretvu? (“Pas nikad ne ujeda svoga gospodara, niti konj udara svoga gospodara jer se za njega brine. Psovač, naprotiv, psovkom vrijeđa svoga gospodara – samog Boga.” – Sv. Jeronim).
Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji: Ideš li nedjeljom i zapovjednim blagdanima na svetu Misu? Ako nema nedjelje u tvom vjerničkom životu, tvoja vjera je mrtva. Biskup mučenik sveti Ignacije iz Antiohije kaže početkom 2. stoljeća: “Biti kršćanin znači živjeti prema nedjelji.” Kakva je moja nedjelja, takva mi je svakodnevica. Kako izgleda tvoja nedjelja, tako izgleda tvoj cijeli život. Kakva ti je nedjelja, takav ti je i dan smrti. Kad bi čovjek bio savršen, nedjelja mu ne bi bila potrebna, ali upravo nam ovo slavlje treba jer smo krhki, lomni, izgubljeni, gladni i žedni, bez hrane i usmjerenja odozgo nema uspjeha! Nedjelja je dan u kojem se uvijek iznova podsjećamo da imamo svoga Tvorca, Darovatelja života, a darovatelj ima svoje uvjete! Razloge zašto trebamo poštivati nedjelju lijepo navodi još jedan mučenik, sveti Justin također iz 2. stoljeća: “Nedjeljom pak održavamo svoj zajednički susret, jer je to prvi dan u kojem je Bog tamu i pratvar preobrazio i stvorio svijet, i jer je Isus Krist, naš Spasitelj, u taj dan uskrsnuo od mrtvih.”
Poštuj oca i majku svoju, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji: Ova zapovijed znači poštuješ li obitelj. Djeca roditelje, a isto tako roditelji svoju djecu. Roditelji odgajate li osobnim primjerom djecu u ljubavi prema Bogu i Crkvi? Učiš li djecu radu i odgovornosti? Mnogi roditelji odgajaju djecu u popustljivosti, a mudri Sirah takvima veli: “Tko miluje sina svoga, zavijat će mu rane.” Dijete nije kućni ljubimac, dijete osim hrane i odijela treba ljubav i svjedočenje! Poštivam li crkvene poglavare, poslodavce, zalažem li se za opće dobro?
Ne ubij: Ova zapovijed ima trostruko značenje: ne ubij drugoga, samoubojstvo i ne dopusti da drugi tebe ubije (samoobrana).
Bolna tema današnjice jest abortus: štitim li život od začeća do smrti. Često se pozivamo na znanost. Zašto ne poslušamo znanost kad je u pitanju život od začeća? Jesam li počinila abortus, nagovarao na abortus, koristila abortivna sredstva? Upravo znanost veli: “Život počinje od začeća.” Sve zagovornike abortusa podsjećamo: “Primijetio sam da su svi koji zagovaraju pobačaj, već rođeni.” – Ronald Regan. Čuveni liječnik svjetskog glasa, ginekolog dr. Asim Kurjak nedavno je izjavio za jednu BIH televiziju: “Znanost se u pogledu abortusa sve više približava religijskom pogledu.”
Jesam li se brinuo za svoje i tuđe zdravlje: cigarete, droga i alkohol?
Ne sagriješi bludno: Živim li i svoju spolnost kroz čistoću (predbračnu i bračnu) po Božjim zapovijedima i nauci Katoličke Crkve. Jesam li se bavio pornografijom? (“Pornografija za onoga koji se njome hrani uništava plemenitost i poštovanje ljudskoga tijela razdražuje najniži seksualni egoizam, zasljepljuju savjest, mraz je za vjeru, prazni dušu, čini je tupom za duhovno lijepo i uzvišeno, ruši osjećaj stida kojim se čuva dostojanstvo intimnosti… Cvijeće ne cvate u hladnjaku, nego na svijetlu i toplini.” (kardinal Franjo Kuharić).
Kad je u pitanju bludnost i ovdje nam pomaže znanost. U medicinskoj enciklopediji navodi se pedesetak spolno prenosivih bolesti. Zar ne vidiš kako te Bog želi očuvati, ne samo od fizičke zaraze nego i od boli koju osjeća zavedena ili iznevjerena osoba! Kako veli talijanska poslovica bludnice-bludnici su kao ugljen: ili ocrne ili oprže!
Samozadovoljavanje – katolički teolozi to osuđuju kao biološku zabludu koja ne odgovara idealu ljudske seksualnosti, a psiholozi da je beznačajna pojava, ali ipak nered.
Ne ukradi: Jesam li poštivao svoju i tuđu imovinu? Jesam li podmićivao ili primao mito za prijevaru? Jesam li izvršavao svoje dužnosti obiteljske i društvene? Jesam li radniku dao pravednu plaću, plaćao mu zdravstveno i mirovinsko? Jesam li učinio štetu poslodavcu? Jesam li neopravdano izostao s posla? Jesam li vratio ukradeno ili nadoknadio štetu?
Ne reci lažna svjedočanstva: Jesam li govorio uvijek istinu i čuvao tuđi dobar glas? Jesam li izvršavao zavjete i razna zadana obećanja?
Ne poželi tuđega ženidbenog druga: Jesam li se borio protiv tjelesnih požuda, grješnih pogleda, želja i misli. Jesam li svojim postupcima ugrožavao tuđi brak ili “vezu”? Često čujemo pitanje zar su grijeh želja i pogled? Sjeti se Davida i njegova pogleda koji preraste u požudu, požuda u bludnost, a bludnost u ubojstvo! Ako bi imao priliku, bi li sagriješio s dotičnom, to bi bilo pravo pitanje?
Ne poželi tuđe stvari: Bi li otuđio, ukrao, tuđu stvar da imaš priliku?
Don Josip Galić, župnik