U našoj župi Potoci uz redovne korizmene petke, svake pete korizmene nedjelje priređuje se i veliki križni put Vojno-Đubrani. Ovogodišnji (2021.godine) križni put održan je 21. ožujka. Pobožnost križnog puta, na kojoj se okupilo 320 župljana svih uzrasta, predvodio je župnik don Josip; uz prigodne molitve djece, mladih i naših časnih sestara. Na početku kolone nosio se križ na kojem je Isusov korpus, koji je u posljednjem ratu u uništenoj crkvi, jedini liturgijski predmet, ostao neoštećen.

Đubranski križni put (uspon uz molitvu) obično traje sat i četrdeset minuta. Kao što i znamo ova cesta je u Domovinskom ratu bila Cesta spasa za tolike Bjelopoljce koji su ovuda morali bježati iz ratnog Bijelog Polja.

Naziv križni put dolazi od latinskog izraza via crucis. Korijeni pobožnosti križnoga puta sežu u stara vremena Crkve u Jeruzalemu. Najstarije zapise o hodočasnicima koji su se prisjećali Isusove muke pronađeni su u 4. stoljeću. To su zapisi jedne hodočasnice koja se zvala Egerija. Vjernici bi se okupljali u dvorani Posljednje večere, zatim u Maslinskom vrtu i obilazili sva mjesta do Golgote. Na svakoj postaji su čitali odlomke iz Svetoga pisma te pjevali psalme. Prije 15. stoljeća nije bilo križnog puta u modernom smislu, nego su hodočasnici putovali u Jeruzalem posjećujući mjesta Isusove muke. Tijekom 15. i 16. stoljeća javlja se pobožnost u današnjem obliku, najviše pod utjecajem franjevaca.

U samim početcima postaje su se gradile na brežuljcima, brdima ili planinama. U 18. stoljeću postaje križnog puta smještaju se u zatvoreni prostor, katedrale, crkve… Pored čašćenja Kristove muke, smrti i uskrsnuća, pobožnost križnog puta potiče vjernike da međusobno budu čovječniji i bolji kršćani. Simbolika križa kojeg je Isus nosio upućuje i na životni križ svakog čovjeka koji ga nosi tijekom života.

Post Views: 211