U župi Potoci-Bijelo Polje izvršena je službena primopredaja župe u petak, 20. kolovoza 2021. između dosadašnjeg župnika don Josipa Galića i novoga župnika don Rajka Markovića u nazočnosti službenog predstavnika Biskupskog Ordinarijata iz Mostara don Željka Majića, generalnog vikara. Prvi nastup na župi don Rajko je imao u nedjelju, 29. kolovoza 2021. pod sv. Misama u 9,00 i 11,00 sati. Pod obje sv. Mise puna crkva naroda, jedan dio ostao i vani u dvorištu, ali je ozvučenje dobro pa svi sve čuju, pun kor pjevača i ostaloga puka Božjega, ministranti okitili oltar, bogoslov i sjemeništarac braća čitaju misna čitanja, svi složno i glasno mole i pjevaju, a došlo je i nešto mladih iz Stoca da zajedno s Bjelopoljcima sudjeluju u ovim sv. Misama.
Nakon milozvučnog oglašavanja župnih zvona na početku sv. Misa, don Rajko s ministrantima izlazi na oltar te na početku obje sv. Mise pozdravlja okupljeno mnoštvo prigodnim riječima:
Pozdravljam vas sve draga braćo i sestre okupljene u ovako lijepom broju u ovoj prekrasnoj župnoj crkvi Presvetog Srca Isusova. Pozdravljam sve od najmlađih do najstarijih, pozdravljam našu djecu i mlade na kojima počiva budućnost našega naroda, pozdravljam naše obitelji, koje su Crkva u malom, poseban pozdrav našim bolesnicima, koji u tišini svoga srca sigurno puno mole za našu župu, pozdravljam naše časne sestre i njihov podmladak, koje svojom aktivnošću doprinose duhovnom rastu i napretku naše župe, pozdravljam i dvojicu braće Tomu i Samuela koji se spremaju za svećeništvo, to je fin pokazatelj duhovnog rasta ove župe. Božjom providnošću i odredbom našega biskupa Petra, ja sam od danas vaš novi župnik. Danas ćete me mjeriti i promatrati sa svih strana, ali ja sam od danas vaš i vi ste moji. I od danas će biti kakav župnik takva župa – kakva župa takav župnik. Mi smo od danas jedno u Kristu Isusu Gospodinu našemu i tako ćemo i ostati. Od danas ćete mi vjerojatno govoriti, naš župnik, naš don Rajko, a ja ću s ponosom govoriti, moje Bijelo Polje, moji Potoci, moji Bjelopoljci, moji župljani i tako ćemo biti jedno stado i jedan pastir, jedna kršćanska zajednica kojoj je na čelu Isus Krist naš Spasitelj. Poznate su mi i sve vaše poteškoće i križevi, posebno iz Domovinskog rata, ali evo i ja želim biti jedan Šimun Cirenac koji će, kad god bude trebalo, podmetnuti i svoja pleća da olakšam nečiju muku i patnju i da svaki od nas pojedinac osjeti da nije sam. Mi smo se svećenici na početku svoga svećeničkog života, na svome ređenju opredijelili za Krista i Crkvu i svoj hrvatski narod. I mi smo jedan nedjeljiv hrvatski narod u krilu Svete Katoličke Crkve punih 14 stoljeća i na to smo ponosni i takvi i ostanimo. Znam, nije lako zamijeniti don Josipa, nije lako stati u red iza toliko dobrih i čestitih svećenika-župnika i kapelana, nije lako stati uz bok tolikim časnim svećenicima porijeklom iz ove župe. Ali ja vam mogu danas izjaviti ovo: Ne dam nikom da vas više voli od mene! Ja sam od danas vaš duhovni i otac i pastir i prijatelj i brat i to želim i ostati. Bit ćete trajno prisutni u mojim molitvama i sv. Misama i u mom srcu, a sve vas i sama sebe stavljam u Presveto Srce Isusovo, koje je patron i zaštitnik naše župe. A kad smo u Isusovu Srcu nitko nam ne može ništa. Svima pozdrav i Božji blagoslov!
A sada braćo i sestre, okupljeni oko Kristova oltara, koji je Središte našega kršćanskog života, sjetimo se da smo Božji i da smo stvoreni na Njegovu sliku i priliku. Bog nas voli i mi smo Njegovi, a da nas voli to je dokazao poslavši nam svoga Sina na zemlju da nas na križu otkupi i spasi, a uskrsnućem pokaže put u raj. Zato i mi pokažimo da smo Njegovi i da i mi Njega volimo, pa ako smo koji put skrenuli s Njegova puta, a jesmo, prije sv. Mise pokajmo se iskreno za sve svoje grijehe, da možemo čista srca i duše proslaviti ova sveta misna otajstva.
Nakon župnikova pozdrava i uvoda u sv. Misu slijedi redoviti tijek sv. Mise, misna čitanja, Evanđelje, nakon koga je župnik pod obje sv. Mise održao prikladnu propovijed na temelju pročitanog Evanđelja u kome sv. Marko evanđelista opisuje susret Isusa i farizeja, koje je Isus često prekoravao zbog njihove licemjernosti i dvoličnosti. Pod obje sv. Mise svijeta se dosta pričestilo. Poslije popričesne molitve župnik je pročitao župne oglase, te naglasio da se oglasi nalaze kompletno na oglasnim pločama i župnom portalu, koji se hvala Bogu, dobro prati i posjećuje. Zatim je župljanka Danijela Škobić rođ. Šutalo uime pjevača, čitave župe i u svoje osobno ime pozdravila kratko novoga župnika, a dosadašnjem zaželjela Božji blagoslov sljedećim riječima:
Pozdravljam Vas don Rajko u ime svih nas župljana Bijelog Polja i želim Vam izraziti iskrenu dobrodošlicu. Poznavajući Vaše svećeničko i ljudsko djelovanje vjerujemo da s Vama dolazi i jedan novi duhovni polet u našu župu.
Želimo Vam obilje Božjeg blagoslova, da nas vodite srcem dobrog pastira, a mi vjernici da Vas prihvatimo otvorena srca za buduću suradnju.
Obilje Božjeg blagoslova želimo i našem don Josipu u novoj katedralnoj župi, a Vama još jednom od srca želim reći: Dumo Rajko, dobro nam došli!
Nakon Danijelina pozdrava don Rajko je ponovno uzeo riječ te na kraju svima zahvalio i sve pozvao na suradnju:
Braćo i sestre, na kraju sv. Mise, želim zahvaliti svima vama na lijepom prijemu i srdačnom gostoprimstvu, na složnoj molitvi i skladnom pjevanju pod ovom sv. Misom, vidi se da ova župa ima Duha Božjega. Hvala Danijeli na lijepim i srdačnim riječima dobrodošlice, koje je izgovorila uime čitave župe. Davno je to bilo kad sam bio župnik Hrasna, a Svitava, rodno selo Danijelino, pripadalo je župi Hrasno. Danijela je bila čestita curica, vedra, okretna, inteligentna, pjevala, čitala, dobro vjeronauk učila i evo koje iznenađenje da me baš ta mala Danijela danas pozdravi uime čitave bjelopoljske župe na početku moga župnikovanja. Hvala i Danijeli i svima vama na srdačnom pozdravu i prijemu. Dok sam se u Stocu ovih dana spremao za prelazak u Bijelo Polje, pročitah u župnoj kronici jednu zgodnu zanimljivost. Don Marko Zovko, Bjelopoljac bio je u Stocu župnik i dekan od 1930. do 1942. godine, 12 godina plodonosnog pastoralnog rada u stolačkoj župi. Organizirao je Dekanatski Euharistijski kongres u Stocu 1932. o kome se dugo pričalo i bio jedan od najbolje organiziranih Euharistijskih kongresa Crkve u Hrvata. Biskup Alojzije Mišić iz Mostara proboravio je u Stocu tada 4 dana i sudjelovao na svim dekanatskim slavljima, procesijama i skupovima i don Marka obasuo brojnim priznanjima i pohvalama. I evo baš mi je silno drago, da se tako posložilo, da mogu upravo ja sa župničkog mjesta u Stocu, biti župnik u rodnoj župi moga stolačkog predčasnika i čestitog svećenika don Marka Zovke.
Drugi časni Bjelopoljac, na koga smo svi posebno ponosni, naš dragi don Marko Perić, dugogodišnji tajnik biskupa Petra Čule, kad se redio za biskupa u Kotoru 1981. vodio sam, tada kao mladi hrašanjski kapelan, na njegovo ređenje 2 autobusa vjernika iz Hrasna i mlade u narodnim nošnjama, to je tada bilo jedino Folklorno društvo koje je niklo iz Crkve i bilo crkveno, pa se biskup Marko tada s nama više puta slikao i baš bio ponosan da mu je Hercegovina došla na ređenje i u narodnim nošnjama. Imam puno njegovih pisama koje mi je pisao u vojsku, a koje čuvam za uspomenu, on je imao običaj imati korespodenciju s nama vojnicima-bogoslovima i poslati nam povremeno po koji dinar za osobne potrebe. Tu njegovu ljubav i pažnju prema nama ne možemo mu nikad zaboraviti. I evo me danas župnik u rodnoj župi našega dragog don Marka.
A ovdje je župnikovao i naš duhovni velikan don Mate Nujić uzor-svećenik i mučenik, kojega ništa nije moglo pokolebati da bude neustrašiv borac za Boga, Crkvu i svoj hrvatski narod. Drago mi je da mogu biti njegov nasljednik na stolici bjelopoljskih župnika. Braćo i sestre, imamo pred sobom Krista, Crkvu, svece, mučenike, uzorne duhovne pastire, naše je ići njihovim putem, živjeti kršćanskim životom na zemlji i postići vječnu sreću u nebu. To je i cilj našega života. Pođimo zajedno kroz život s Bogom u vjeri i ljubavi s nadom u bolju budućnost. Bože daj da tako i bude. Amen!
Zatim je don Rajko sve nazočne pozvao, ama baš sve, u župnu dvoranu na zajedničko druženje, upoznavanje i čašćenje, domaćice i rodbina su pripremili kolače i pecivo, a don Rajko se pobrinuo za osvježavajuća pića, a pogotovo, tu se našla po stolovima domaća loza iz murvove bačve, pa smo svi radosno i prijateljski nazdravili novi početak da sve bude sretno i s Božjim blagoslovom. Svijet se dobro odazvao pozivu župnika pa se dvorana oba puta dobro popunila, a druženje je proteklo u dobrom raspoloženju, dosjetkama, šalama, ugodnim razgovorima, što je znak da naš narod voli i prihvaća svoje svećenike a svećenici sve poduzimaju kako bi s povjerenim stadom što bolje radili na slavu Božju i na dobrobit svoga hrvatskog naroda. Neka nas sve trajno prati Božja milost i pomoć, da živeći kršćanski i čineći dobra djela na zemlji postignemo vječnu sreću u nebesima!
