U petak, 11. veljače 2022. na dan Gospe Lurdske zaštitnice župe Bijeli Vir – Dobranje, sveto misno slavlje, u Bijelom Viru, u 10,00 sati, u koncelebraciji 15-ak svećenika, predslavio je i puku prikladnu propovijed uputio bjelopoljski župnik don Rajko Marković.
U 10,00 sati zazvonila su župna zvona i svečana procesija je krenula iz župne kuće u Bijelom Viru prema župnoj crkvi. Pjevači su zapjevali ulaznu Gospinu lurdsku pjesmu, a čitav puk složno prihvatio. Svećenici su se zaustavili pred Gospinim kipom u crkvi lijevo od oltara, don Rajko je započeo pobožnost znakom križa, a don Mladen Margeta otpjevao pučki Gospine litanije, a svijet pjevajući vrlo lijepo i dvoglasno odgovarao.
Poslije litanija, pjevanom Slavom nastavljena je sv. Misa. Župljani su pročitali misna čitanja, dekan evanđelje, a onda je don Rajko održao prigodnu propovijed. Na početku je pozdravio župnika don Stipu Jerkovića i zahvalio mu na pozivu, zatim je pozdravio sve svećenike koncelebrante na čelu s metkovačkim dekanom, zatim je pozdravio metkovačkog jeromonaha, te sve nazočne vjernike i sve ih pozvao na skrušeno kajanje i svesrdno sudjelovanje u sv. Misi.
Zatim je naglasio kako je u lipnju prošle godine skupina svećenika Stolačkog dekanata posjetila neretvanske župe s lijeve strane Neretve, koje su nekada pripadale Trebinjskoj biskupiji. Tada ih je don Stipe lijepo primio i ugostio i odmah don Rajka zagovorio za Gospu Lurdsku, što je on vrlo rado i prihvatio. Zatim je don Rajko naglasio kako je za vrijeme svoga pastoralnog djelovanja u župi Hrasno kroz 19 godina bio susjed i graničar sa župnicima Dobranja i Bijelog Vira i da je svijet hrašanjski i dobranjski uvijek lijepo komunicirao i dolazili su jedni kod drugih na razna crkvena i obiteljska slavlja. Požarevački mir 1718. podijelio je Dobranje na dva dijela, hercegovački i dalmatinski, hercegovački je pripao župi Hrasno, a dalmatinski župi Dobranje i poslije Bijelom Viru. U hercegovačkom dijelu ostala je do danas jedna kuća pok. Ivana, a danas Mladena Maslaća iz koje su ponikla dva brata, dva ugledna i vrsna svećenika Trebinjske biskupije don Vidoje i don Andrija Maslać, koji su don Rajkove rodne Dubrave kod Stoca držali kao župnici preko 60 godina. Oni su u svojoj rodnoj kući u Dobranjama imali kapelicu i oltar i tu su govorili sv. Mise kad bi ih Turci potjerali iz Dubrava, pa kad se smiri stanje opet u Dubrave. I danas u toj kući ima oltar, pa je Mladen u svibnju 1999. u dogovoru s don Rajkom, župnikom hrašanjskim, organizirao u Maslaćevoj kući u Dobranjama sv. Misu koju je predvodio biskup Ratko u koncelebraciji šestorice svećenika i preko dvjesto vjernika.
Svega se ovoga na početku propovijedi don Rajko prisjetio, a onda je uputio okupljenom mnoštvu prigodnu propovijed o Gospi Lurdskoj, koja se 1858. ukazala u Lurdu sv. Bernardici, te naglasio kao je ona naša zaštitnica i zagovornica u svim našim potrebama kod svoga Sina Isusa Krista. Zatim je ispričao nekoliko vrlo poučnih primjera iz života, te uime čitavoga puka zamolio Gospu da naše mlade, naše bračne parove i naše obitelji zagovara kod svoga Sina Isusa, jer kad jedan narod ima zdravu mladost, brak i obitelj, taj narod ima i budućnost.
Poslije propovijedi sv. Misa nastavila se uobičajenim redom. Za vrijem sv. pričesti dosta se svijeta pričestilo, jer je prije prethodila trodnevnica, pa se glavnina svijeta i ispovjedila. Na kraju sv. Mise, župnik don Stipe je sve pozdravio, svima zahvalio na sudjelovanju u sv. Misi i svećenicima na duhovnoj pomoći ovih dana i na današnjoj koncelebraciji, zatim je zahvalio don Rajku na predvođenju sv. Mise i lijepoj i poučnoj propovijedi. I don Rajko je poslije zahvalio župniku na gostoprimstvu, a vjernicima na lijepom i skladnom sudjelovanju pod sv. Misom, te svima čestitao zaštitnicu župe Gospu Lurdsku i na kraju svima podijelio završni misni blagoslov.
Da se sve ovo ne zaboravio i da ostane okom i foto-aparatom zabilježeno pobrinuli su se Antonija Menalo i Andrija Ivanković. Poslije sv. Mise, svijet se zadržao neko vrijeme pred crkvom u ugodnu razgovoru, onda su krenuli na obiteljsku gozbu, a svećenike je župnik ugostio bratskim ručkom. Kako je lijepo i svake hvale vrijedno kad se braća i sestre nađu zajedno najprije u crkvi za Kristovim oltarom, a onda u lijepom i prijateljskom ozračju za obiteljskim stolom u ugodnu razgovoru i druženju. Bogu hvala!
