Na Prvu korizmenu nedjelju, 6. ožujka 2022. u župi Presvetog Srca Isusova u Potocima – Bijelo Polje euharistijsko slavlje je predvodio biskup mons. Petar Palić. U 11,00 sati zazvonila su sva tri župna zvona i najavila svečanu sv. Misu u kojoj je koncelebrirao i župnik don Rajko Marković. Potom se procesija s ministrantima uputila iz sakristije na oltar, a Veliki zbor intonirao korizmenu pjesmu. Na koru pjevači i mladi, oko oltara ministranti, iza ministranata mala djeca poredana kao cvjetna ikebana. Uključena su i vanjska pojačala tako da se sve iz crkve moglo dobro pratiti. Na početku sv. Mise župnik je sve nazočne pozdravio, zahvalan Bogu na velikom broju okupljena puka koji se našao i u crkvi i na crkvenom platou, srdačno je pozdravio i goste iz Dubrovnika, Metkovića i Stoca. Zatim je posebno uime čitave župe i u svoje ime pozdravio biskupa Petra, izrazio mu srdačnu dobrodošlicu i zahvalio na dolasku, što je okupljeni puk s oduševljenjem prihvatio te biskupa prijateljskim pljeskom nagradio. Župnik je naglasio da ovaj puk znade tko je biskup, da je on apostolski nasljednik, glava Crkve hercegovačke, bez biskupa nema Crkve, zato smo radosni da je danas među nama naš biskup, preuzvišeni, započnite ovo sveto misno slavlje i prikažite ga Bogu na slavu, a nama na spasenje. Biskup je zahvalio na pozdravima i pozdravio župnika i okupljenu zajednicu vjernika izrazivši svoju radost što kao biskup može ponovno posjetiti župnu zajednicu u Potocima, te pozvao Božji puk na iskreno kajanje. Nedjeljna čitanja i molitvu vjernika pročitali su bjelopoljski mladi, a evanđelje je navijestio župnik.
U prigodnoj propovijedi biskup se osvrnuo na korizmeno vrijeme kao vrijeme promišljanja o svom životu, vrijeme pokore i obraćenja. Podsjetio je na riječi sv. Franje Saleškoga, biskupa, koji je o korizmenom vremenu rekao: „Grijesi su prah i smeće, ali se u pokori i ispovijedi pretvaraju u ruže i ljiljane.“
A da bismo mogli ispraviti svoje pogreške i slabosti, onda ih prije svega moramo prepoznati u čemu nam može pomoći i evanđelje o Isusovim kušnjama. Govoreći o evanđeoskom odlomku, biskup Petar je ukratko pojasnio svaku kušnju s kojom se Isus suočio. Prva kušnja je da se dobije moć nad glađu i žeđi. Iz ove kušnje proizlazi poziv svim vjernicima da se preispitaju kako postupaju s hranom i pićem, s plodovima zemlje, sa stvorenim u cjelini. Uz to, važno je kako se odnosimo prema svim onim ljudima koji pate od gladi i žeđi – od fizičke gladi, ali i od gladi i žeđi za smislom života i pravdom. Pozvao je na molitvu za mir za sve izbjeglice i prognane iz Ukrajine, koji se suočavaju s neizvjesnošću, strahom i s raznim materijalnim potrebama.
Druga kušnja koju Isus susreće u pustinji je kušnja moći nad drugima. Sve povijesne knjige zapravo su uvijek knjige o ratu, o vladavini jednog naroda, jedne države nad drugom. Očigledno, ljudi do danas nisu uspjeli pobjeći od ovog iskušenja – i to ne samo u velikim „svjetovima“, odnosno u političkom obračunu između Istoka, Zapada, Sjevera i Juga, u borbi za prevlast međunarodnih poslovnih grupacija, već i u našim „malim svjetovima“, u obitelji, na poslu, u školi, u susjedstvu, čak i u župi. Stoga nije nevažno kako se ponašam prema svojim bližnjima i kako svoje mišljenje prenosim drugima. Ta moć nad drugima može poprimiti vrlo suptilne oblike i uvijek je dobro razmisliti mogu li doista izdržati ovu kušnju, oduprijeti se ovoj napasti, rekao je biskup Petar.
Treća kušnja je kušnja moći nad životom i smrću, odnosno kad čovjek sam počne određivati gdje život počinje i gdje završava. Ne radi se o borbi protiv svih vrsta bolesti, radi se o tome da ljudi sami žele odlučivati o životu i smrti i više ne prepoznaju Boga kao Gospodara života i smrti. Formula, „Što je moguće, mora se i dopustiti“ jasno pokazuje koliko smo pod utjecajem ove kušnje. Dakle, nije važno kako se nosim sa životom i smrću, opet i u velikim i malim svjetovima. Mi kršćani smo dužni služiti životu, ali i prihvatiti da je Bog Gospodar života, naglasio je biskup.
Ove kušnje svake godine predstavljaju veliki naslov prve korizmene nedjelje i žele nas navesti na razmišljanje o tome kako se nosimo s njima u svakodnevnom životu. Ako ustanovimo da bismo trebali promijeniti nešto u svom životu, tada bi upravo sada bilo vrijeme da to učinimo – vrijeme kajanja i pokore, rekao je biskup u svojoj propovijedi.
Na kraju sv. Mise župnik je, pročitavši oglase, zahvalio biskupu i najavio njegovo predavanje bračnim parovima. Poslije sv. Mise i biskupovog blagoslova u crkvi su ostali samo bračni parovi koje je župnik pozvao nedjelju prije da se okupe na korizmeno predavanje koje će im imati o. biskup. Odazvala su se 64 para od jedne do šezdeset i jedne godine supružničkog života. Najprije su sudjelovali na sv. Misi s ostalim pukom Božjim, a poslije su ostali na biskupovu predavanju.
Nakon euharistijskoga slavlja biskup je održao prigodno predavanje za bračne parove. Pred okupljenim parovima biskup je govorio o glavnim naglascima apostolske pobudnice „Amoris laetitia – Radost ljubavi“, budući da je ova godina upravo godina obitelji koju je proglasio papa Franjo, a koja traje od 19. ožujka 2021. do 26. lipnja 2022.
U svome predavanju biskup je na početku kratko progovorio o obitelji u Svetom Pismu, naglasivši da Biblija obiluje obiteljima, pokoljenjima, ljubavnim pričama i obiteljskim krizama, te da je obitelj prisutna od prve stranice Biblije, odnosno Knjige postanka do posljednje biblijske Knjige otkrivenja.
Govoreći o dimenziji obitelji kao „domaće Crkve“, biskup Petar je naglasio da obitelj ima veliku ulogu u prenošenju vjere. Obitelj je povlašteno mjesto kateheze za djecu, mjesto u kojem roditelji postaju prvi učitelji vjere svojoj djeci, vodeći računa o različitoj osobnosti svakoga djeteta.
Biskup je podsjetio kako je redoviti pastoral u većini naših biskupija usmjeren na djecu, mlade, odnosno na pripravu za slavlje sakramenata i ukazao na nužnu formaciju odraslih. Govoreći da su u obitelji prisutni i patnja i zlo i nasilje i činjenici da se obitelj od početka suočavala s grijehom, koji je odnosno ljubavi između muškarca i žene pretvorio u dominaciju i gospodarenje, biskup Petar je naglasio da obitelj nije apstraktni ideal, nego je više poput praktične vještine, koju treba vježbati nježnošću.
Pozvao je sve nazočne očeve i majke, bake i djedove da svoje obitelji okupljaju na molitvu, da čitaju Božju riječ, da sudjeluju na euharistijskim slavljima, jer će jedino tako moći rasti u ljubavi i sve više postajati hramom u kojem prebiva Duh Sveti.
Poslije predavanja župnik je zahvalio o. biskupu na lijepom predavanju u kome je biskup iznio i dijagnozu što je to obitelj i terapiju kako sačuvati obitelj. Zatim je zahvalio domaćicama koje su donijele razno pecivo i popunile dvoranske stolove, a župnik je ponudio osvježavajuća pića. Poslije duhovne obnove u crkvi, župnik je sve parove pozvao u župnu dvoranu, na čašćenje i druženje, što su oni rado prihvatili, a navratio je i s njima se zajedno sa župnikom zadržao u ugodnu razgovoru i o. biskup. Na izlazu iz crkve biskupa i župnika su pred crkvom pozdravili mladići-nogometaši bjelopoljske župe, koji igraju u sastavu Katoličke malonogometne lige hercegovačkih biskupija, fotografirali se pred crkvom, župnik izmolio molitvu, a biskup ih blagoslovio i zaželjeli im uspjeh i Božji blagoslov i nogometaši su krenuli u Čitluk odigrati dvije utakmice sa župama Studenci i Gabela Polje. Bračni parovi su već u dvorani gdje su im se pridružili biskup i župnik. Poslije duhovne okrijepe u crkvi i tjelesne u župnoj dvorani, bračni parovi su se uputili kućama na obiteljski ručak, a biskupa je župnik ugostio u župnoj kući.
