U nedjelju, 19. lipnja u okviru Lipanjskih zora u Bijelom Polju svečano je obilježena 30.-ta obljetnica oslobođenja Doline Neretve i Bijelog Polja. U 19,00 sati u župnoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Potocima-Bijelo Polje slavljena je svečana sv. Misa za sve poginule i nestale hrvatske branitelje u Domovinskom ratu.
Sv. Misu služio je bjelopoljski župnik don Rajko Marković, koji je na početku sv. Mise sve nazočne pozdravio, prisjetio se tih oslobodilačkih dana, ali i kalvarije koju je podnio naš hrvatski narod za vrijeme Domovinskog rata i poraća. Naglasio je kako se ova sv. Misa prikazuje za sve one koji su svoje živote, ono najviše što su imali, dali za našu slobodu, ali i za njihove roditelje i obitelji u kojima su nikli, pa neka Gospodin njima udijeli mjesto u nebeskom Kraljevstvu, a obiteljima neka dade utjehu u vjeri. Sv. Misa je najviše što možemo učiniti za svoje pokojne i poginule, naglasio je župnik, jer se u sv. Misi naš Gospodin Isus Krist žrtvuje, po rukama svećenika, za naše spasenje.
U sv . Misi sudjelovali su članovi obitelji i rodbina poginulih, predstavnici civilne i vojne vlasti i udruga proisteklih iz Domovinskog rata, župni Veliki zbor koji je predvodio liturgijsko pjevanje, ministranti, naš bogoslov i ostali puk Božji, koji se okupio na nedjeljnu sv. Misu.
Poslije sv. Mise procesija se, predvođena ministrantima s križem i svijećama, uputila prema Spomeniku podignutom žrtvama Domovinskog i Drugog svjetskog rata i poraća. Kod Spomenika se naša Marija Šunjić, uime Prve Bjelopoljske Bojne, obratila nazočnima prigodnim govorom, a potom je pročitala govor ratnog zapovjednika Mire Andrića, koji nije mogao biti nazočan na ovoj komemoraciji. Nakon toga se skupu obratio general Treće Cimske Bojne Ile Vrljić, te iznio čitav ratni put naših ratnika, pripadnika HVO-a i ostalih postrojbi koje su obranile ove naše stoljetne prostore.
Na kraju je župnik izmolio molitvu i odrješenje za sve pokojne i poginule, te potom sve nazočne pozvao u župnu dvoranu na jedno prijateljsko druženje, gdje su se svi u velikom broju i odazvali. Poslije službenog protokola i druženja organiziran je u 21,00 sat veličanstveni vatromet, na opće zadovoljstvo svih nazočnih. Ovo je bio jedan lijep znak i gesta da svoje žrtve i heroje nismo zaboravili, te da smo se za njih Bogu pomolili, ali i zazvali pomoć Svemogućega da blagoslovi našu sadašnjost, a udijeli nam sretnu i svijetlu budućnost da na svojim ognjištima ostanemo do konca svijeta. Bože daj da tako bude!
