Na Zijemljima u mjesnom groblju, bjelopoljski župnik don Rajko, slavio je s pukom Božjim sv. Misu, u nedjelju, 31. srpnja 2022. u 14,00 sati. Ovo je godišnja sv. Misa koja se po tradiciji slavi u prvu nedjelju kolovoza, ali ove godine iz opravdanih razloga slavljena je, po dogovoru, u zadnju nedjelju mjeseca srpnja.
U nedjelju u 13,00 sati krenuli smo autom, jedno 45 minuta ugodne vožnje, od župne crkve u Bijelom Polju do Zijemalja. Usput lijep planinski ugođaj, puca vidik na sve strane, a Bijelo Polje kao kakav velegrad na rijeci Neretvi. U groblju smo već našli nekoliko vjernika, a ostali su se već pomalo počeli okupljati sa svih strana noseći u rukama jelo i piće kojim ćemo se poslije sv. Mise zajednički počastiti. Do 14,00 sati u groblju se okupilo 50-ak čeljadi, lijep broj.
U 14,00 sati zazvonili smo malim zvonom i župnik don Rajko započeo je ulaznu pjesmu „Čuj nas Majko nado naša“ koju smo svi zdušno prihvatili i sv. Misa je svečano započela. Župnik je sve na početku srdačno pozdravio i izrazio radost što smo se svi zajednički okupili na ovu sv. Misu koju ćemo prikazati za naše pokojne u oba mjesna groblja, ali i za nas žive, da nam Bog dade sretnu budućnost, a našim pokojnima blaženu vječnost. Pod sv. Misom su slijedila čitanja, a nakon evanđelja župnik je održao prikladnu propovijed u kojoj je naglasio da su se sv. Mise u prvim kršćanskim vremenima uglavnom slavile na grobljima i u katakombama, podzemnim rimskim hodnicima, do nije car Konstantin 313. god. Milanskim ediktom dao kršćanstvu potpunu slobodu i od tada su se crkve, katedrale i bazilike počele slobodno graditi po čitavom svijetu. Za vrijeme sv. pričesti dio se svijeta pričestio, a na kraju župnik je svima zahvalio i na sve zazvao Božji blagoslov.
Poslije sv. Mise vjernici su u debeloj hladovini prostrli po stolovima i travi stolnjake i svatko je stavljao na pripravljenu podlogu ono što je donio, pa je tu bilo, mesa, kruha, peciva, kolača, voća, pića…., baš kao u dobra stara vremena, kad smo se okupljali oko crkava i kapelica, pa nakon sv. Misa zajednički, obiteljski blagovali i družili se. Župnik je predmolio Očenaš te blagoslovio i narod i jelo i piće, a onda smo, uz ugodan razgovor, svi zajednički i lijepo blagovali.
Nakon okrjepe počeli smo se pomalo razilaziti svojim kućama, kako je tko i dolazio. Neki su usput svraćali na piće po planinskim restoranima, a ostali su se vratili svojim poslijepodnevnim obvezama. Ovo su lijepe godišnje prigode da se ljudi malo okupe, vide, porazgovore, sv. Misu proslave i u rodbinskom i prijateljskom ozračju počaste. Bogu hvala za sve milosti koje nam udjeljuje na ovakvim skupovima!
