HKUD „Bijelo Polje“ iz župe Potoci-Bijelo Polje, skupa sa svojim župnikom don Rajkom i ostalim župljanima hodočastili su u subotu, 3. veljače 2024. na Festu sv. Vlaha u Dubrovnik. Autobus s 50 hodočasnika krenuo je u subotu ujutro u 5,30 sati ispred župne kuće u Bijelom Polju preko Stoca i Neuma na granični prijelaz Bistrinu i u 9,00 sati smo bili na Pilama u Dubrovniku.
Na početku je župnik don Rajko sve hodočasnike lijepo pozdravio i zaželio sretno putovanje, zatim je izmolio Očenaš za blagoslov, predmolio Anđeo Gospodnji, molitvu Anđelu čuvaru, svetoj Maloj Tereziji i s pjesmom: O mila Majko… smo nastavili putovanje. Župnik i časne sestra Blagica i Nevenka časte hodočasnike bombonama i čipsom. Mladi su odmah krenuli s pjesmom koju je prihvaćao čitav autobus, a župnik s vremena na vrijeme tumačio mjesta i krajeve kroz koje prolazimo, a kako veliki dio putovanja idemo kroz Trebinjsku biskupiju, don Rajko nam je ukratko predstavio svu slavnu i mučeničku povijest ove starodrevne hercegovačke biskupije. Ispričao nam je kratku povijest Stoca, perspektivnu budućnost Neuma i evo nas na granici na Bistrini.
Granično osoblje susretljivo, brza kontrola, vozač Marko snalažljiv i krećemo za Dubrovnik. Na benzinskoj u Orašcu odmor i osvježenje i u pjesmi, razgovoru i lijepom raspoloženju dolazimo na Pile u Dubrovnik, gdje nas čekaju naši prijatelji iz Neuma Josip, Boško i Antea koji će fotosima i videima popratiti čitavo ovo naše hodočašće od 9,00 ujutro do 17,30 sati i ni jedna im sitnica neće promaknuti. Pristupaju nam poznati i susretljivi policajci, stajemo u red brojnih barjaktara i evo nas na ulazu u grad. Jure istupa naprijed s našim župnim barjakom Presvetoga Srca Isusova, Gogo na čelu kolone s tablom naše župe, festanjuli i brojni puk sa strane u špaliru, Jure izvija barjak kao da mu je dvadeseti a ne prvu put, svijet plješće, a festanjul hvali Juru „Bravo momčino“!
Krećemo dalje preko Straduna do crkve sv. Vlaha i opet pred crkvom isti protokol, Jure izvija barjak, mi stojimo kao počasna straža, a svijet nas pozdravlja srdačnim pljeskom. Župnik se odvaja i ode se pripremiti za koncelebraciju, a mi nastavljamo put dalje prema Glavnom vanjskom oltaru ispred katedrale, gdje će biti slavljena sv. Misa.
U 10,00 sati zvone katedralna zvona, a povorka s velikim brojem ministranata, svećenika i biskupa kreće iz biskupske palače prema oltaru. Festanjuli, organizatori Feste, su na svim glavnim mjestima, sve pozorno prate i dostojanstveno organiziraju. Nadbiskup zadarski mons Milan Zgrablić predslavi sv. Misu na kojoj je nazočno preko 16 tisuća vjernika. Na početku sve pozdravlja domaćin mons. Roko Glasnović, biskup dubrovački i sv. Misa ide svojim uobičajenim redoslijedom. Mladi čitaju, pjeva mješoviti dubrovački zbor sastavljen od pjevača dubrovačkih župa, sve izravno prenosi HRTV. Nadbiskup nam u propovijedi daje za primjer sv. Vlaha, koji je 1052 godine zaštitnik Dubrovnika. Svijeta se dosta pričestilo, jer su Festi predhodile trodnevnice u Gradu, kad se svijet mogao ispovijediti i duhovno pripremiti za ovu Festu, a cijeli je dan bilo „grličanje“ u crkvi sv. Vlaha.
Poslije sv. Mise najavljena je svečana procesija kroz Grad s moćima svetaca i mučenika, te Isusovim pelenicama, u kojoj je sudjelovalo svećenstvo, redovništvo, predstavnici iz političkog, kulturnog i javnog života Grada i Države. Uskoro do nas dolazi i župnik i mi se uključujemo u procesiju za svojim barjakom i tablom u pjesmi, koju od nas prihvaćaju i okolni hodočasnici, jer pjevamo naše poznate crkvene pjesme: Kriste u Tvoje ime, Veselo braćo, Ima jedna duga cesta, O mila Majko, Čuj nas Majko, Klanjam ti se smjerno…
Usput nam se javljaju i s nama se slikaju, naši poznanici i župljani koji su se taj dan našli u Dubrovniku. Novinari raznih medija, elektronskih i tiskanih, uzimaju izjave od pojedinih skupina, posebno od narodnih nošnji, a naša Sara za Dubrovačku televiziju, lijepo predstavlja i našu nošnju i našu župu, a intervjue daju i još neki naši članovi Folklora. Kako se procesija primiče kojoj crkvi u Gradu tako zvona dotične crkve pozdravljaju središnji dio procesije s biskupima, moćima svetaca i Isusovim pelenicama. Na kraju dođosmo ponovno do katedrale gdje se otpjevao „Tebe Boga hvalimo“ i na kraju završni blagoslov. Tada nam se javlja župnikov dugogodišnji prijatelj i domaćin našega susreta u Dubrovniku prof. gosp. Milan Perić, koji je vrlo lijepo organizirao naš boravak u Gradu. Župnik nam ga predstavlja, a mi ga pozdravismo spontanim prijateljskim pljeskom. Profesor Milan nam pokaza prikladno mjesto pred crkvom sv. Vlaha gdje ćemo održati naš folklorni program s nazivom „Hercegovačko sijelo“. Najprije slikanje s našim župnikom pred crkvom sv. Vlaha za uspomenu, pa naš Josip uime svih nas biranim riječima pozdravlja sve nazočne, najavljuje naš program i kreće nastup.
Započinju Jure, Karlo i Iko: Mješani, zajednički i muški bećarac, autohtona pjesma, pjesma u kolu i trusa, zatim Šćepan križ i Tulipan i sve su točke popraćene spontanim pljeskom okupljenog mnoštva, a na desetke mobitela je snimalo naš program. Tu su stihovi: Bijelo Polje poviše Mostara….., Mlado Društvo zapjevajmo glasno……, Dubrovniče najmilije mjesto….., Bijela ruža nasred polja kliče…., Pod prozorom moje drage….., Dolinom se šetala…, a kad Roko zasvira na usnu harmoniku trusu, sve se skoči na noge. Nakon službenog nastupa, krenulo je folklorno pučko slavlje u koje je Jure pozvao sve nazočne u kolo i uključilo se dvadesetak osoba. Krenula je pjesma mješanih bećaraca: Nema raja bez rodnoga kraja…. Tri livade….., a primijetila se i pokoja suza u očima okupljenog puka.
Poslije nas je gosp. Milan skupa s gosp. Markom Dadićem sve pozvao na ručak u restoran „Klarise“ kod gradske Fontane, gdje upoznavamo i Milanovu obitelj. Na početku župnik predmoli Očenaš i blagoslovlje zajedničko blagovanje, koje nam je dobro sjelo. Poslije dobivamo malo slobodnog vremena za odmor i osobni razgovor, te eventualne komentare prekrasnog dana i ubrzo krećemo za barjakom uza Stradun prema katedrali na izvijanje barjaka i pozdrav dubrovačkoj Prvostolnici i biskupima.
Opet u red i protokol se odvija po predviđenom rasporedu kako je tko zauzeo mjesto. Tu se, uz riječi velike zahvale našega župnika i naš srdačni pljesak, pozdravljamo s našim domaćinom gosp. Milanom i njegovom suprugom Ivkom, u želji da se opet nekad susretnemo ili u Dubrovniku ili u Bijelom Polju i utom dođosmo na red za izvijanje barjaka.
Jure nas predstavlja preko ozvučenja i kreće pred biskupe na izvijanje barjaka, mi se folkloraši redamo iza u špaliru i Karlo započe, a svi prihvatismo:
„Sveti Vlaho gledaj sa visine, u Dubrovniku pjesme i miline“,
na što se prolomi silan pljesak, zatim:
„Sveti Vlaho sveče od davnina, pozdravlja te sva Hercegovina“
i mi dižemo ruke uvis na pozdrav, a narod skupa s biskupima i festanjulima uzvraća dugim pljeskom, a vidimo da naš biskup Petar sve snima na mobitel i on nas srdačno pozdravlja.
Iza toga opet u kolonu barjaktara i prema crkvi sv. Vlaha, tu se zajedničkim naklonom barjaka pozdravljamo sa sv. Vlahom i niz Stradun na Pile, zapadni ulaz u Grad. Na Pilama se osobno pozdravljamo s Gradom i čekamo autobus koji je već župnik pozvao. Dok čekamo, opet zapjevasmo bećarac: „Zapjevajmo momci Bjelopoljci, svi Hrvati i svi Hercegovci“, nek se zna!
Za vrijeme našeg čekanja na Pilama dubrovački trombunjeri, kojih je bilo rekordan broj 43, nikad više, trajno ispaljuju salve na izlazu iz Grada. Pozdravljamo se s našim prijateljima Boškom i Josipom iz Neuma i ulazimo u autobus u 17,30 sati, točno po zakazanom vremenu, zadovoljni i s puno lijepih dojmova.
U autobusu, odmah župnik moli Očenaš za sretan put i blagoslivlje putovanje, te pita preko mikrofona: Kako vam je bilo? Supeeeeer! Jeste li zadovoljni? Jeeesmo! E, neću vas više ništa pitati, kaže don Rajko, vidim da je raspoloženje na visini, a i ne bilo, kako nam je fino bilo, a sada malo osobnih razgovora i komentara i neka dvije cure dođu ima još nešto bombona i čipsa pa da se počastimo.
Nakon nekog vremena i pjesme, župnik predlaže da izmolimo krunicu i pozdravimo Gospu što smo svi jednoglasno prihvatili. Župnik predmoli Vjerovanje i tri Zdravomarije i daje uvode u svaku desetku, prvu desetku predmoli s. Blagica, drugu s. Nevenka, treću Ilka, četvrtu Luka i petu Josip, zatim Anđeoski pozdrav i Gospina pjesma: Čuj nas Majko…. Sestre kažu župniku: Pohvalite mlade, kad ovako lijepo mole, pjevaju, ponašaju se i slušaju Vas, baš su divni, pa je onda župnik preko razglasa pohvalio i sestre i mlade i sve hodočasnike, svi smo bili jedna fina, raspoložena i vesela ekipa i zajednica koja je lijepo predstavila našu župu Bijelo Polje i čitavu Hercegovinu. Opet je krenula pjesma mladih, uz pratnju gitare, u koju se uključivao i župnik i čitav autobus.
Na kraju kad smo se približili Bijelom Polju, župnik je preko mikrofona zahvalio za ovaj prekrasan dan dragom Bogu, sv. Vlahu, zatim svima nama na dostojanstvenom ponašanju, a posebno se zahvalio vozaču na dobroj vožnji i darovao mu jednu bjelopoljsku krunicu crven-bijeli-plavi, te smo se svi jednim spontanim pljeskom zahvalili vozaču. Pred župnom kućom bili smo u 20,30 sati, upravo kako smo i predvidjeli. Župnik naglašava da su sutra u nedjelju dvije sv. Mise u 9,00 i 11,00 sati, pa da ne zaboravimo. Iziđosmo radosni iz autobusa, svi se međusobno lijepo pozdravismo i zadovoljni uputismo svojim kućama, u želji i nadi da nam se opet ubrzo nešto slično dogodi. Bogu hvala!
