U nedjelju, 30. lipnja 2024., po ustaljenom običaju, nedjelja po Ivanjdanu u groblju na Đubranima, župa Potoci – Bijelo Polje u 14,00 sati sv. Misu služio je bjelopoljski župnik don Rajko Marković, a koncelebrirao je i propovijedao fra Svetozar Kraljević, bolnički kapelan.
Na početku sv. Mise župnik je pozdravio fra Svetozara i sve nazočne, te okupljeni puk Božji pozvao na iskreno kajanje. Na sv. Misi sudjelovao je veliki broj vjernika sa svih strana, kako mještana, tako gostiju i prijatelja. Pod sv. Misom okupljeni puk je pobožno molio i skladno pjevao, a djeca i mladi su ministrirali, čitali misna čitanja i molitvu vjernika. Fra Svetozar je uputio prikladnu propovijed okupljenom puku. Najprije je naglasio nekoliko momenata iz Domovinskog rata jer se i sam tada zatekao u Bijelom Polju, a onda se osvrnuo na temu nedjeljnog evanđelja „Vjera“. Nadstojnik sinagoge Jair je vjerovao i na temelju njegove vjere Isus mu je kćerkicu uskrisio. Ženu koja je bolovala od krvarenja, Isus je također ozdravio na temelju njezine vjere, te je poslao poruku vjernicima da i nas Isus uslišava u svim našim potrebama na temelju naše vjere. Za vrijeme sv. pričesti dosta se svijeta pričestilo. Župnik je na kraju čestitao blagdan sv. Ivana Krstitelja, kako domaćima tako gostima i svima nazočnima.
Nakon sv. Mise svijet je formirao procesiju sa župnikom i fra Svetozarom na čelu te u molitvi krenuo prema grobovima biskupa i krizmanika koji su za vrijeme Turske vladavine pobjeni na Đubranima u blizini sadašnjeg groblja i kapele gdje im se nalaze i grobovi. Župnik je kod velikoga križa izmolio Molitvu i odriješenje za sve pokojne i poginule koji su u našoj hrvatskoj povijesti ginuli za krst časni i slobodu zlatnu.
Poslije sv. Mise i molitve, domaćini su pozvali svoje goste i prijatelje na obiteljski ručak, a župnika i fra Svetozara je ove godine ugostila obitelj pok. Mire Šunjića-Firera. Poslije ručka župnik je u pratnji Marinka Škobića-Brace obišao i svih ostalih 10-ak obitelji, koji su danas otvorili svoje kuće i na svojim ognjištima organizirali obiteljski ručak.
Kako je lijepo i Bogu ugodno kad se braća i sestre nađu zajedno najprije za euharistijskim stolom u kapeli, pa za obiteljskim stolom u kući. Bogu hvala na ovakvim susretima u kojima najprije narod pod sv. Misom sa svećenikom Boga slavi, a onda se ljudi za obiteljskim stolom porazgovore, raspolože i obnove lijepe stare uspomene, koje ih povezuju i u sadašnjosti i u budućnosti.
