U srijedu, 24. srpnja 2024. bjelopoljski župnik don Rajko Marković, proslavio je sa svojom generacijom 52. obljetnicu mature u dubrovačkom sjemeništu. Generacija se dogovarala za proslavu 50.-te obljetnice 2022., ali su neki od kolega bili spriječeni pa su proslavu odgodili za ovu godinu.
Slavljenici su došli u sjemenište u Dubrovnik 1968. u prvi razred Klasične gimnazije „Ruđer Bošković“ i bilo ih je 44, a u četiri razreda bilo je u sjemeništu 140 sjemeništaraca iz mnogih župa i biskupija Hrvatske, Bosne i Hercegovine, pa čak iz Crne Gore i Slovenije. Od ovoga broja 44 na maturu su došla 23, a jedan od kolega je završio u zadarskom sjemeništu. Od ovoga broja sedmorica su postala svećenici, šest ih je pokojnih, a svi su se ostali iz generacije dobro snašli u životu, završili visoke škole, dobili dobre poslove, osnovali sretne obitelji i danas žive urednim obiteljskim i kršćanskim životom, razasuti po čitavoj Europi i Americi. Slavljenici su osnovali svoju WhatsApp – grupu, pa tako svi međusobno lijepo komuniciraju i izmjenjuju drage uspomene iz sjemenišnih dana i sadašnjeg života.
Na proslavu mature došla su ih osmorica: don Ivo Ćorić, fra Vlado Ereš, gosp. Zvonko Mačić, don Rajko Marković, gosp. Slavko Šimunović, gosp. Vice Vukšić, gosp. Andrija Kolar i gosp. Anto Petrović, dok su ostali bili spriječeni, neki bolešću, neki daljinom, ali su svi bili u duhu zajedno na proslavi mature i svi jedni drugima čestitali slavlje. Kompletno su tad biskupsko sjemenište vodili oci Isusovci, koji su im ostali u lijepoj uspomeni. Od profesora i poglavara živa su samo danas četvorica: tadašnji prof. povijesti biskup Ratko Perić i tri tadašnja magistra, a sada svećenici-Isusovci pater Jerko Šimić, pater Nikola Stanković i pater Josip Opat, svi su pozvani na maturalnu proslavu, ali su iz opravdanih razloga izostali čestitavši svima maturalni jubilej i svima zaželjeli obilje Božjeg blagoslova. U sjemeništu su djelovale časne sestre Milosrdnice, kojih se također rado sjećaju.
Ovoga ih je puta u sjemeništu bratski i prijateljski primio don Darko Kovačević, katedralni kapelan, koji im je za sve bio na usluzi, a prije mjesec dana kompletan program dogovorili su Slavko i don Rajko sa rektorom sjemeništa don Marinom Lučićem, katedralnim župnikom, koji im je širom otvorio vrata sjemeništa za ovaj dan. Slavko je preuzeo na sebe organizaciju materijalnih potreba, a fra Vlado i don Rajko duhovni program.
U srijedu su „maturanti“ došli u Dubrovnik na Poljanu Ruđera Boškovića do 8,30 sati, popili kavu u restoranu na Poljani, kod Maria Pjevića, porijeklom iz Turkovića, a u 9,00 sati u restoranu bili na doručku, osvježenju, upoznavanju i ugodnu razgovoru. Kako je don Rajko u četvrtom razredu sjemeništa vodio dnevnik u koji je unosio i događaje iz života maturanata, na susretu je pročitao neke zabilješke koje su bile za sve vrlo zanimljive i rekreativne. Poslije doručka otišli su u učionicu četvrtog maturantskog razreda, uzeli dnevnike iz zbornice od prvog i četvrtog razreda, obavili prozivku, sjetili se svih prozvanih kolega, od kojih neke nikad nisu vidjeli kako su se rastali u sjemeništu, ali su ostale lijepe uspomene. Zatim je svaki od nazočnih slavljenika iznio svoj životni put kroz ove 52 godine, što su svi s velikim interesom popratili.
Poslije je slijedila sv. Misa u sjemenišnoj kapelici, koju su predslavila trojica nazočnih svećenika: don Ivo predvodio, fra Vlado propovijedao u kombinaciji sa Zvonimirom Mačićem, a don Rajko na početku sve pozdravio i u sv. Misi spomenuo pokojne kolege: Ivicu Brajku, Ivana Dilbera, Martina Kolobarića, Josipa Lukića, don Josipa Matanovića i Nikicu Prkačina, ali je spomenuo i žive kolege koji nisu mogli doći: fra Vladu Buntića, gosp. Ivana Lubara, don Marijana Markanovića, don Franju Skoka, gosp. Slavka Stanića, gosp. Ivana Skočibušića, gosp. Iliju Šimića, gosp. Branka Zelića, i gosp. Antu Babina. U sv. Misi čitali su Zvonimir Mačić i Vice Vukšić, a liturgijsko pjevanje predvodio Anto Petrović.
Poslije su slavljenici obišli sve sjemenišne prostorije uz koje su bili četiri godine vezani lijepim uspomenama, od igrališta pa do učionica i spavaonica. U 13,00 sati priređen je svečani ručak u obližnjem restoranu, a nije izostala ni slavljenička torta i završna kava.
U 15,30 sati službeni program dana je priveden kraju uz završnu fotografiju na sjemenišnoj terasi i posjetu crkvi sv. Ignacija, koja je sastavni dio sjemeništa i zatim rastanak. E, sada su slijedili pozdravi, odlični komentari sa svim pohvalama i neskrivenim zadovoljstvom o današnjoj proslavi i organizaciji i odmah pade dogovor za sljedeću susret, sve don Ivo poziva kod sebe u Boku Kotorsku na Otok Gospe od Milosti, koji je bokeljski biser, a druge se kolege ponudiše za naredne godine. Na Stradunu, najljepšoj ulici na svijetu, društvo se još jedanput pozdravi i krenuše svaki svojim putom s puno lijepih i nezaboravnih dojmova od kojih će svaki od njih živjeti do ponovnoga susreta.
Neke od kolega bratski je primio i srdačno ugostio u svojoj župi Mandaljeni don Vilim Petrović, neki su svoj boravak prijavili u sjemeništu, a neki kod rodbine. Da se sve ovo ne zaboravi i ostane u trajnoj uspomeni pobrinuo se perom i kamerom zabilježiti gosp. Josip Njavro.
Kako je lijepo i Bogu ugodno kad se braća nađu zajedno, jer Krist reče: „Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime tu sam i ja među njima“, e ovo je zaista bio skup uime Isusovo, jer je kruna svega susreta bila Isusova nekrvna žrtva na oltaru – sv. Misa, pa neka Isus i dalje ostane uz ovo društvo i prati ga na čitavom njegovu putu. Bogu hvala na svim darovima i milostima kroz ove 52 godine života!
