Na Zijemljima u mjesnom groblju, bjelopoljski župnik don Rajko, slavio je s pukom Božjim sv. Misu, u nedjelju, 11. kolovoza 2023. u 13,00 sati. Ovo je godišnja sv. Misa koja se po tradiciji slavi u prvu nedjelju kolovoza, ali ove godine iz opravdanih razloga slavljena je u drugu nedjelju kolovoza.
U nedjelju u 12,00 sati krenuli smo autom, jedno 45 minuta ugodne vožnje, od župne crkve u Bijelom Polju do Zijemalja. Usput lijep planinski ugođaj, puca vidik na sve strane. U groblju smo već našli nekoliko vjernika, a ostali su se već pomalo počeli okupljati sa svih strana noseći u rukama jelo i piće kojim ćemo se poslije sv. Mise zajednički počastiti. Do 13,00 sati u groblju se okupilo 50-ak čeljadi, lijep broj.
U 13,00 sati zazvonili smo malim zvonom i župnik don Rajko započeo je ulaznu pjesmu „Čuj nas Majko nado naša“ koju smo svi zdušno prihvatili i sv. Misa je svečano započela. Župnik je sve na početku srdačno pozdravio i izrazio radost što smo se svi zajednički okupili na ovu sv. Misu u koju ćemo uključiti sve naše pokojne u oba mjesna groblja, ali i za nas žive, da nam Bog dade sretnu budućnost, a našim pokojnima blaženu vječnost. Pod sv. Misom slijedila su misna čitanja, a nakon evanđelja župnik je održao prikladnu propovijed u kojoj je naglasio: „U današnjem evanđelju sv. Ivan opisuje Isusov govor u kojem ističe – Ja sam kruh živi koji je s neba sišao i tko bude jeo od ovoga kruha živjet će uvijeke – župnik je propovijedao na temu evanđelja te kroz nekolika primjera potaknuo okupljene na rado primanje kruha Kristova u sv. pričesti i na zahvalu Isusu što nam je dao svoje tijelo za hranu i svoju krv za piće.“
Na kraju sv. Mise župnik je svima zahvalio, posebno onima koji su ovih dana groblje lijepo očistili i sredili za današnji dan, a zahvalio je i svima nazočnima na dolasku, jer je dan bio prilično vruć, ali su ipak najhrabriji došli i na sve je poslije zazvao Božji blagoslov.
Poslije sv. Mise narod je na stolove i prostirke iznio obilato hrane i pića za osvježenje i okrjepu, župnik je predmolio Očenaš te blagoslovio i narod i jelo i piće, a poslije ugodna blagovanja i druženja svi su se počeli pomalo razilaziti svojim kućama, kako je tko i dolazio. Neki su usput svraćali na piće po planinskim restoranima, a ostali su se vratili svojim poslijepodnevnim obvezama.
Ovo su lijepe godišnje prigode da se ljudi malo okupe, vide, porazgovore, sv. Misu proslave i u rodbinskom i prijateljskom ozračju počaste. Bogu hvala za sve milosti koje nam udjeljuje na ovakvim skupovima!
