(Razmišljanje druge uskrsne nedjelje)

Jednom su pitali jednog pisca (M.S.) što je u životu najljepše? On je odgovorio: „Želja brate, želja!“ Na prvu mi se svidio ovaj odgovor.

Koliko puta se naša kršćanska vjera htjela prikazati kao neko mračnjaštvo i utočište slabića i kukavica. Dva važna događaja ruše takve stereotipe o vjernicima kršćanima. Veliki petak je nezaobilazna točka vjerničkoga života do Uskrsa. Upravo nam taj dan boli kazuje da je to boj samo za hrabre i odvažne. Sam blagdan Uskrsa tematski je ispunjen porukama: svjetla, mira, bjeline misnoga ruha i cvijeća, radosnih hvalospjeva, što ukazuje da naša vjera nije tama nego svjetlo.

U starom vijeku Perzijanci, Seleukidi, Kartažani i Rimljani često su svoje osuđenike razapinjali. Kaznu razapinjanja ukinuo je u Rimu 337. godine car Konstantin u znak poštovanja prema Isusu. Nakon toga razapinjanje se činilo gotovo samo u nekršćanskim zemljama, od kojih je najpoznatiji Japan u doba Tokugawinog šogunata. Danas se jedino očuvalo u kaznenom zakonodavstvu Irana.

Samo ime Cvjetnica dolazi od uvodnoga slavlja današnje nedjelje, po cvijeću. Naziv je jednostavno nastao po običaju blagoslivljanja cvijeća, maslinovih i palminih grančica. U nekim krajevima Hrvatske, gdje nema palmi ni maslinovih grančica, nose se neke druge vrste bilja, što je posve razumljivo.

(Razmišljanje 5.korizmene nedjelje)

Isusa redovito susrećemo u različitim životnim situacijama, smjenjuju se tako razni likovi oko njega. Njemu poznati i nepoznati ljudi, elita politička i vjerska, ljudska bijeda, pravedni i grešni ali ovi grešni na prvom mjestu, to mu je uža subspecijalnost.

U ovoj novonastaloj „korona“ situaciji, život ide u nekom drugom, za nas nepredvidivom pravcu. Nije li upravo takav život? Pa valjda takva životna datost i okolnost nama vjernicima ne bi trebala biti nikakvo iznenađenje. Isus nas u evanđeljima na više mjesta upozorava na nesigurnost ovoga svijeta, na primjer: budni budite i u svako doba molite (Lk 21,36)…