U srijedu, 18. studenoga 2026. pedeset bjelopoljskih župljana sa svojim župnikom don Rajkom hodočastili smo jednim busom u Vukovar na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Pošli smo u srijedu ujutro odmah iza ponoća, ispred župne kuće u Potocima-Bijelo Polje. Župnik je predmolio molitvu, blagoslovio putovanje, predstavio slijed putovanja i protokol čitavog hodočašća i tako smo raspoloženi u molitvi, pjesmi i ugodnom razgovoru krenuli na ovo znakovito hodočašće. Usput po koji odmor na dogovorenim stajalištima i u jutarnjim satima stigosmo na granicu Orašje-Županja.
Uobičajena granična procedura i preko Županje i Vinkovaca stigosmo u Vukovar, pa u vukovarsku bolnicu u 9,00 sati ujutro, gdje je započeo službeni program u 10,00 sati. Tu smo se našli s našom zemljakinjom Stočankom gospođom Ankicom Vlačić, rođ. Marić glavnom medicinskom sestrom u bolnici s kojom je župnik dogovorio sve detalje našega boravka u Vukovaru i Ankica nam je bila pravi domaćin i s nama u pratnji čitavo vrijeme. U vukovarskoj bolnici smo se uslikali kod biste legendarnog vukovarskog liječnika i našega zemljaka Hrašnjanina dr. Juraja Njavre, po kome današnja bolnica nosi svoje ime, tu smo se susreli i s nekim poznanicima koji su također došli na ovaj povijesni događaj.
Program je trajao od 10,00 do 10,30 sati i onda se formirala kolona koja je krenula prema Memorijalnom centru, u duljini od 5,5 km., gdje će se položiti vijenci, upaliti svijeće i slaviti sv. Misa. Dok se kolona upućivala mi smo skupa s našom Ankicom otišli u podrum bolnice koja je u ratnim okolnostima zbrinula mnoge ranjenike, gdje se obavilo na stotine operacija, a na koju je za vrijeme tromjesečne okupacije palo tisuće granata. Bilo je jezivo prolaziti kroz sve te hodnike i sale i gledati slike i filmove, a pogotovo slušati medicinsku sestru Anu koja nam je u kratkim crtama sve te grozote slikovito ispričala.
Poslije smo se i mi uključili u nepreglednu kolonu sjećanja, za našom župnom tablom i dvjema zastavama župnom i hrvatskom, a župnik je otišao prijekim putom da se na vrijeme pripremi za sv. Misu. Došli smo i mi pred početak Mise, okupili se u blizini oltara susreli se sa župnikom i sv. Misa je započela u 13,00 sati koju je uz nazočne biskupe i nadbiskupe i veliki broj svećenika predvodio mons. Tomo Vukšić, nadbiskup vrhbosanski. Pri kraju sv. Mise okrenula je velika kiša koja se nije zaustavljala do kasnih poslijepodnevnih sati, a pratila nas je na čitavom našem putovanju, ali mi smo sve to strpljivo izdržali pod motom: Kad su naši branitelji mogli junački ginuti za svoj narod i podnositi tolike muke po zloglasnim koncentracijskim logorima za našu slobodu, možemo i mi izdržati ovaj kišan i prohladan dan, te ovaj mimohod, sv. Misu i današnje molitve prikazati za pokoj njihovih duša!
Poslije sv. Mise slikanje, molitva i paljenje lampiona kod glavnog spomenika i natrag do busa koji je parkiran u blizini vodotornja. Bio je još plan da je bilo lijepo vrijeme posjetiti Ovčaru i Vodotoranj, ali radi kiše koja je stalno lijevala to je bilo nemoguće, pa smo se odmah busom, uz blagoslov puta, uputili prema granici, te u Orašju odmorili, malo se okrijepili u Tržnom centru i nastavili naše putovanje prema Bijelom Polju.
Usput molitva, krunica, župnik daje uvode u desteke a pojedinci predmole, poslije kreću duhovne pjesme jer druge i ne odgovaraju za ovakvo putovanju, te u razgovoru, prigodnom stajanju i povremenom kunjanju stigosmo u našu župu.
Na prilazu župi župnik zahvaljuje uime svih nas najprije dobrom Bogu na ovom lijepo obavljenom i dragocjenom hodočašću, koje će nam trajno ostati u sjećanju, zahvaljuje svima na korektnom ponašanju, vozačima na sigurnoj vožnji i naglašava: Koja slučajnost, jutros smo u srijedu pošli iz župe u 00,45 sati i vraćamo se u četvrtak poslije ponoća isto u 00,45 sati, to je 24 sata neprekinutog programa na ovom našem putovanju, svi smo putovanje lijepo izdržali, nikome se nije ništa loše dogodilo, sve prošlo bez ikakvih problema, na opće zadovoljstvo svih nas, iako je pola busa bilo starijeg svijeta a pola mladih, ali svi smo bili kao jedan. Bogu hvala na svim milostima kojima nas je obdario na ovom našem nezaboravnom hodočašću.

