Župljani župe Potoci-Bijelo Polje sa svojim župnikom don Rajkom u Jubilejskoj godini hodočastili su u Boku Kotorsku u subotu, 6. rujna 2025. U 4,00 sata ujutro krenuli smo busom „Autoherca“ iz Bijeloga Polja s dvojicom dobrih vozača Markom i Damirom. Župnik je odmah predmolio Očenaš i blagoslovio putovanje zaželivši svima sretan i blagoslovljen put i povratak.
Putovali smo preko Stoca, Ljubinja, Popova Polja i Trebinja, a kad je počelo svitati župnik je predmolio Anđeo Gospodnji, zapjevali smo Čuj nas Majko, a onda je župnik tumačio povijest mjesta kroz koja smo prolazili, pogotovo nam je bila zanimljiva povijest stare i časne Trebinjske biskupije koja je stara preko 1000 godina, starija od Zagrebačke 100 godina i tako putujući kroz povijest Trebinjske biskupije u razgovoru, pjesmi i molitvi, dođosmo na granicu s Crnom Gorom u Klobuk, prođosmo granične procedure, pa na Viluse.
Tu smo prvi put odmorili, popili jutarnju kavu u mjesnom restoranu, slikali se i nastavili se, uz molitvu krunice, spuštati prema Boki, pa preko Risna u gradić Perast, gdje stižemo u 9,00 sati ujutro. Tu nas čeka naš domaćin don Srećko Majić, Hercegovac, izlazimo iz busa i na brod prema umjetnom otočiću Gospe od Škrpjela. Odmah ulazimo u crkvu gdje nam don Srećko tumači sve znamenitosti crkve i otoka. Otok je dobio ime prema morskoj hridi-škripu, odnosno škrpjelu. Prema predaji u noći 22. srpnja 1452. dva brata ribara iz Peraške obitelji Mortešić, primijetili su na hridi sliku Blažene Djevice Marije. Sliku su uzeli sa sobom i stavili u kuću, slika je zatim prenesena u župnu crkvu sv. Nikole, kasnije je opet čudotvorno vraćena na hridinu. Nakon toga narod je krenuo donositi lađama kamenje s obale i stavljati ga okolo hridi i tako je nastao umjetni otočić na kome je poslije podignuta zavjetna crkva te uz nju manji stan za svećenika. Od tada se svake godine održava 22. srpnja svečanost Fašinada kojom se nasipaju kamenja oko otoka da se otok sačuva. Veća crkva sagrađena je 1630. a kako je tijekom vremena i potresa bila oštećena, trajno je popravljana, a poslije joj je dodan i okrugli zvonik. U crkvi se nalaze vrijedne slike i umjetnine, zavjetni darovi i brojne srebrne pločice sa zahvalama ozdravljenih vjernika, a uz crkvu se nalazi i muzej s brojnim eksponatima, a posebno upada u oči slika vezena zlatom i nitima kose, koju je 25 godina vezla žena čekajući muža da se vrati s mora. Na otoku kupujemo suvenire za uspomenu, fotografiranje i natrag brodom do busa, u bus i u Kotor.
U Kotoru nas u katedrali čeka kancelar Kotorske biskupije don Robert Tonsati, koji nas je lijepo primio uime biskupa Mladena Vukšića koji se nalazi u Rimu. Don Robert nam tumači bogatu povijest Kotora gdje su sagrađene brojne katoličke crkve i kapele. U stara vremena je bio običaj da bogati ljudi ne prave skupe vikendice i zgrade, nego crkve i kapele, pa tako Kotor odiše bogatom hrvatskom kulturom i poviješću. Zatim se penjemo u katedralni muzej i umjetničku galeriju gdje se nalaze brojni skupocjeni eksponati iz povijesti grada Kotora. Poslije idemo u crkvu i na grob kotoranke blažene Ozane, koja je umrla na glasu svetosti i njezino je tijelo ostalo neraspadnuto do danas, izloženo na oltaru u lijevom kutu crkve. U crkvi nam je don Robert ispričao zanimljiv životopis bl. Ozane koja je rođena u pravoslavnoj obitelji, živjela je povučeno od svijeta u maloj ćeliji, ali su joj brojni ljudi pa i biskupi dolazili na zavjet, jer je živjela svetačkim životom. Ispričao nam je i životopis bl. Gracije Kotorskoga koji je zaštitnik bračnih parova, onih koji se spremaju za brak, te onih koji u braku nemaju djece, pa smo se tu pomolili za sve ove ljudske potrebe i bl. Graciji i bl. Ozani, zapjevali, obavili zavjet, uslikali se i krenuli prema busu, te na ručak u restoran HDL na izlazu iz Kotora.
Pred restoranom nas čeka don Ivo Ćorić-Učo školski kolega našega župnika i upravitelj o. Gospe od Milosti. Nakon dobra i obilna ručka te kratkog odmora i osvježenja, krećemo busom u Tivat, grad s najvećim brojem Hrvata u Boki Kotorskoj, tu nas čeka brodar Mato sa svojim brodom te iz busa prelazimo u njegov brod kojim nas vozi do Gospina otoka, udaljenog 800 metara od kopna, ali nešto malo više od Tivta. Na otoku se iskrcavamo iz broda i ulazimo u prelijepu otočku crkvu posvećenu Gospi od Milosti, u kojoj se nalazi Gospin kip koji prikazuje trudnu Gospu, u milosnom stanju i po tome se čitavi otok zove o. Gospe od Milosti. Tu smo se prisjetili da se i u našim krajevima u prijašnja vremena govorilo za trudnu ženu da je u blagoslovljenom-milosnom stanju. Odmah smo u crkvi nas dvojica svećenika bili na raspolaganju za sv. ispovijed, pa se većina hodočasnika ispovijedila, a neki su bili prije ispovijeđeni,
Zatim je slijedila sv. Misa, koju je predvodio domaćin don Ivo, a na početku sv. Mise naš ga je župnik pozdravio i zahvalio mu za lijepo gostoprimstvo. Pod sv. Misom smo sudjelovali u pjesmi i molitvi, te liturgijskim čitanjima, svi smo se pričestili, a onda je na kraju sv. Mise don Ivo ispričao zanimljivu povijest otoka na kome su kroz bogatu povijest djelovali razni redovnici, pravili crkvu i samostanske prostorije, uređivali samostanski vrt i okoliš. Posljednji su na njemu bili Isusovci, a danas je otok ponovno u rukama Kotorske biskupije, gdje se preko godine održavaju razne duhovne i kulturne svečanosti, a posebno za Veliku Gospu kad je glavna svečanost na Gospinu otoku. Ove Jubilarne godine otok je proglašen od Crkve za mogućnost dobivanja Potpunog oprosta, pa je naš župnik na kraju sv. Mise izmolio Očenaš, Zdravo Mariju i Slava Ocu na nakanu sv. Oca i tako smo nakon molitve, sv. ispovijedi, sv. pričesti i slavljenja sv. Mise primili i mi Potpuni oprost.
Poslije sv. Mise domaćin nas je počastio osvježavajućim pićima u otočkom prekrasnom vrtu, a neki su davali i sv. Mise za svoje potrebe. Poslije bogatog programa na otoku pozdravili smo se sa domaćinom don Ivom, naš mu je župnik uime svih nas srdačno zahvalio i krenuli smo prema brodu. Usput pjesma, razgovor, lijepi komentari i evo nas u Tivat, pozdravismo se s brodarom Matom i u bus, pa na trajekt preko mora Kamenari-Lepetani, izlazimo iz busa na palubu trajekta odakle puca vidik na čitav bokokotorski zaljev. Izlazimo s trajekta, opet u bus i natrag istim putom prema granici. Na granici u Klobuku, opet granična procedura i u Trebinje na kavu. Usput molitva, pjesma, lijepi međusobni komentari ovoga zaista lijepog sadržajnog rekreativno-kulturno-duhovnog hodočašća i putovanja. U Trebinje u restoran na kavu i osvježenje pa istim putom prema Bijelom Polju.
Na domak Bijeloga Polja don Rajko predmoli Očenaš, uime svih nas zahvaljuje dragom Bogu i Majci Božjoj na ovom lijepom i korisnom hodočašću, na kome je sve lijepo prošlo, neka sve bude Bogu na slavu, Gospi na čast, a nama na spasenje i radost, zatim zahvaljuje i vozačima na dobroj i strpljivoj vožnji, zahvaljuje svima nama na lijepom i prijateljskom druženje, a svi mi zaželjesmo da se opet uskoro organizira ovako jedno lijepo hodočašće, nije važno gdje, samo da nam bude ovako fino i u tom dolazimo pred župnu kuću u 23,30 sati, upravo onako kako smo i predviđali. Svi se lijepo i srdačno pozdravismo, a župnik napominje da ne zaboravimo na nedjeljne sv. Mise u 9,00 i 11,00 sati. Bogu hvala i blaženoj Gospi na svim milostima koje smo primili na ovom jubilarnom hodočašću u Boku Kotorsku 2025.
